ANILA GAJEVIĆ
Gluma je s jedne strane poziv koji uključuje posjedovanje talenta, učenje, probe, a s druge strane posao koji zahtijeva stalan angažman, pronalazak audicija, poslova, promociju, pregovaranje oko honorara, sklapanje ugovora. Ipak, tu je osoba koja glumcima olakšava posao. Sarajka Anila Gajević je casting agentica čije je ime poznato svima u glumačkim i novinarskim krugovima. Novinarstvom se bavila sve do 2008. godine kada je otvorila prvu casting i talent agenciju u BiH pod nazivom Zona. Mrežna stranica njezine agencije danas broji stotinjak glumaca, no baza glumaca koje ona zastupa mnogo je veća. Anila zastupa glumce iz Bosne, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Turske, Italije, Rumunjske, Bugarske – cijele regije. Svojim glumcima ona nije samo agentica, već pomoć, podrška i prijateljica. Glumci koje ona zastupa radili su na filmovima Nemoguća misija, The November Man, Child 44, In Order of Disappearance, Twice Born, Skyfall i dr. Ugledni časopis Screen International uvrstio ju je među vodeće svjetske agente, a da se radi o uistinu jedinstvenoj osobi u glumačkom svijetu potvrđuju i sami glumci koji surađuju s njom.
Kako se razvila ideja za otvaranje agencije Zona koja je prva casting agencija u BiH? Je li to bio riskantan potez?
Da, mogu reći da je bio riskantan potez. To je bilo 2008. godine u vrijeme mojih teških financijskih okolnosti jer sam imala kredit u švicarskim francima, ali sam imala divan posao. Bila sam urednica kulture u Dnevnom avazu. Puno sam pisala o kazalištu i filmu te sam poznavala glumce. Ne sjećam se točno trenutka kad mi je ideja pala na pamet. U početku sam razmišljala o web stranici na kojoj bismo predstavljali naše glumce vani i tako sam nastavila istraživati o agenciji. Cijeli život sam se bavila novinarstvom i nisam poznavala pravni sustav, poduzetništvo i sl. Ključna platforma za početak moje agencije je bila e-Talenta. Na njoj sam napravila profil agencije. Zatim sam dobila e-mail da se održava casting za NBC seriju za epizodu Kosovo u kojoj su tražili glumce iz Albanije i Srbije. Poslala sam castinge naših glumca i dvoje ih je dobilo uloge. To je bio jedan jako dobar početak. Ohrabrila sam se, napustila svoj posao i posvetila se samo agenciji.
Prije agencije bavili ste se novinarstvom. Što vam je drže? Nedostaje li vam novinarstvo? Je li ostalo nešto novinarstva u ovom čime se danas bavite?
Draži mi je posao agenta. Ostao je moj novinarski istraživački duh i radoznalost. Kad dobijemo projekt, mogu saznati i više od onog što mi se ponudi kao informacija. U tom smislu je ostalo duh novinarstva u meni. Zaključila sam da mi nedostaje pisanje pa sam odnedavno počela pisati kolumne. To me jako raduje, volim dobiti povratne informacije od čitatelja.
Tko su bili prvi glumci s kojima ste radili na početku karijere? Rekli ste da ste imali prijatelje u glumačkim krugovima. Jesu li oni postali poslovni suradnici ili je to išlo zaobilaznim putem?
Prvi glumački ugovor je potpisao Dragan Marinković. On mi je bio prijatelj. S njim nisam puno radila, samo nekoliko projekata. Neki od prvih glumaca s kojima sam radila na projektima su Visar Vishka, jedan od najboljih makedonskih glumaca, Nikolina Jelisavac, Goran Navojec, Ermin Sijamija, Feđa Štukan. Sve su to danas velika glumačka imena, a vjerujem da imaju još puno toga za pokazati publici.
S koliko glumaca danas radite?
Na našoj web stranici ima stotinjak glumaca, ali je baza puno šira. Ne znam točan broj, on stalno raste. Svake godine radimo presjek. U ovoj godini, koja je moram priznati najteža, radili smo s 30 – 40 glumaca, što je dobar broj. Neki glumci su imali više projekata, primjerice Toni Gojanović je puno snimao kad su svi najmanje radili. Pratimo što se traži na tržištu, dolaze mladi glumci, snima se više i u našoj regiji koprodukcija, vjerujem da će biti posla za naše glumce.
Iz kojih sve zemalja dolaze glumci s kojima radite?
Zastupamo glumce iz cijele bivše Jugoslavije. Zanimljivo je da turske zvijezde dolaze u Sarajevo da upoznaju mene i žele raditi vani. To su glumci koji su zvijezde u Turskoj, znaju strane jezike i žele napraviti međunarodnu karijeru. Agencije iz Turske toliko puno rade da se ne stignu baviti stranim tržištima pa su glumci pronašli Zonu kao partnera koji im može pomoći u pronalasku posla izvan Turske, o čemu mnogi sanjaju. Radimo s rumunjskim i bugarskim glumcima. Imamo jednu glumicu iz Kazahstana. Radimo selekciju i to su zaista najbolji glumci. Širi je krug zemalja, ali želim da Zona bude poznata po tome da zastupa glumce iz jugoistočne Europe.
Koliko je važno znanje stranih jezika?
Mislim da je to najvažniji uvjet. Svi glumci su talentirani, ali za raditi vani ključan je engleski jezik, velika je prednost znati još neki od europskih jezika. Trenutačno surađujemo s francuskom produkcijom koja traži našeg glumca da uči francuski. Jezici su nam zapravo najvažniji. Dobrodošle su i druge vještine poput sviranja instrumenata, plesa, jahanja itd. Uvijek savjetujem svojim glumcima da vrijeme kad nemaju posla posvete učenju nekog jezika, jer znanje jezika jako povećava šansu da dobiju priliku za posao vani. Nije čak niti važno koji jezik jer se u Europi sve više snimaju koprodukcije, kad-tad će biti prilika da se naučeni jezik koristi na snimanju. Znam dobiti upit za mlade glumce sa znanjem npr. ruskog. Ruski kod nas znaju samo starije generacije, a Rusija je ogromno tržište, šteta je to propustiti.
Kad sklapate ugovore s glumcima, gledate li posebne vještine kao plus?
Da, svakako. Imali smo puno primjera uspješnih projekata na kojima su tražili glumce koji imaju određene sposobnosti i dobili su uloge baš zahvaljujući tome. Glumac bi uvijek trebao raditi na sebi i učiti nešto novo – svirati, pjevati, plesati, učiti jezike, jahanje… To su sve vještine koje se traže, naravno, uz glumački talent koji je na prvom mjestu.
Na što još obraćate pozornost kad sklapate ugovor s glumcem? Koji su talenti i osobine koje volite da vaši glumci imaju? Što Vam je bitno? Kako odabirete kome ćete reći da nećete moći surađivati?
Ne volim odbijati glumce, ali je naše tržište Istočne Europe zaista veliko i ima jako puno glumica pa je logično da moram napraviti selekciju. Volim ono što je bitno. Volim upoznati glumca uživo ili gledati ga u predstavi ili filmu. Bitno mi je imati informacije o njemu kao glumcu, ali mi je važno znati kakav je čovjek. Kako ja predstavljam glumca tako i on na neki način predstavlja agenciju Zona. Mogu se pohvaliti da zaista radim s divnim glumcima. Dosta njih su mi i prijatelji. S nekima sam radila na malo projekata, ali smo se povezali na ljudskom nivou. Neobičan je ovaj naš posao, često je privatno i poslovno isprepleteno.
Biste li preporučili mladim ljudima koji misle da u Hrvatskoj, na Balkanu, nemaju dobre prilike da odu van?
Vani je tržište ogromno i uz talent zaista moraš imati sreće da ti se stvari dobro poklope. Radije bih preporučila glumcima da, ako baš žele otići, odu kad budu imali nešto iza sebe jer će ovako otići i biti početnici uz još milijun drugih početnika, na stranom jeziku, uz borbu za egzistenciju. Ne treba žuriti, ali treba uvijek raditi na sebi, učiti, pratiti sve što se događa, biti aktivan.
Na koji način Vi dobijete informaciju za koji projekt koji tip glumca trebaju? Kažu li vam kako glumac treba izgledati, dobijete neki opći opis ili redatelji znaju i točno kažu kojeg glumca žele? Što je učestalije?
Oboje. Kad sam započinjala agenciju, ja sam slala e-mailove i predstavljala se, pisala o glumcima, slala sam materijale. Zadnjih godina projekti dolaze do nas jer smo kao agencija već prepoznatljivi na tržištu, produkcije nam vjeruju, znaju da radimo s kvalitetnim glumcima, da odrađujemo sve kako treba. Projekti dolaze do nas na više načina. Često nam se javljaju i traže albanske glumce. Nedavno su nam se javili u povodu snimanja filma i već su na našoj stranici vidjeli i izabrali glumce koje žele. To je put koji ja volim jer je jednostavan. Oni vide glumca koji im se sviđa, glumac snimi casting i ako prođe, dobije ulogu. Događa se jako često da nam pošalju opis uloge, godine, posebne vještine, a ponekad i boju očiju i kose. Zatim mi pošaljemo prijedloge. Treći način koji nam je najdraži je kad dobijemo breakdown i oni kažu da mi pošaljemo castinge glumaca za koje mi mislimo da su dobri. Volim jako ovaj dio posla kad tražimo nabolje glumce za ulogu, taj trenutak kad se sve posloži, kad svi budu zadovoljni – to je baš nešto posebno. Uvijek me veseli vidjeti kad netko od mojih glumaca dobije priliku života, pogotovo kad znaš da se taj netko uistinu potrudio oko uloge, da se godinama trudi i priprema za tu veliku ulogu o kojoj svi glumci sanjaju.
Kako zapravo izgleda posao agentice? Kako izgleda jedan vaš dan na poslu?
Kad sam u Sarajevu, moj posao je uglavnom klasični uredski. Sjedim za računalom i radim, čitam, pišem, šaljem e-mailove. Imamo radno vrijeme i tada sam tamo ako ne i duže, ali moj posao zahtijeva da budem i van agencije, a scenarije često čitam i kod kuće. Jako puno putujem, idem na festivale, na snimanja, na sve što ima veze s mojim poslom, idem na sastanke s glumcima, uvijek idem na predstave, na filmske projekcije. Puno komuniciram s ljudima iz struke, pratim što se snima, što se najavljuje… Tako da nije to klasičan posao da radim točno od toliko do toliko sati za stolom i tipkam. Meni je najvažnije da ja baš volim sve što radim i da uživam u svome poslu.
Koje su Vam najdraže suradnje? Možete li izdvojiti neko lijepo iskustvo kojega se rado sje
ate?
Ima puno toga. Uvijek ću isticati da mi je najvažniji projekt bio Mission Impossible. To mi je bilo jako veliko uzbuđenje. Sjećam se scene koju su snimali u zatvoru, a glumili su Miraj Grbić i Tom Cruise. Stajala sam, gledala i nisam mogla vjerovati da se to sve uistinu događa, ne film, nego mi na tom setu. Razmišljala sam kako je to Miraj, moj prijatelj, sad tu na tom ogromnom set, tu su stotine ljudi, tu je svjetska zvijezda Tom Cruise, tu sam ja. Kako je to moguće?
Taj će mi projekt zauvijek ostati poseban i danas osjetim ogromno uzbuđenje i radost kad ga se sjetim.
Kasnije je došlo puno velikih produkcija, ali snimanje Mission Impossible je bilo baš nešto posebno. Draga mi je serija Legends. Izašla je u samo dvije sezone, ali smo imali deset glumaca na tom projektu. To se nije dogodilo niti jednoj agenciji da u jednom projektu ima deset glumaca. Često sam išla u Prag na setove i samo su se izmjenjivali glumci. Tu su glumili Goran Navojec, Bojan Navojec, Slavko Sobin, Visar Vishka i dr. Nevjerojatan projekt. Kao da se snimao kod nas, a ne da je američka serija koja se snimala u Pragu. Bilo je to sjajno iskustvo za sve moje glumce, mnogima jedno od najdražih. Ima još projekata koji su bili jako dobri i na koje sam jako ponosna.
Jeste li ikad imali negativne trenutke koje smijete podijeliti?
Naravno da jesam. Ima jako puno stresa. Ako radimo s glumcem koji je zauzet, kao što je Goran Navojec, uvijek se moramo snalaziti i kontrolirati termine kako bi sve stigao. Jednom se dogodilo da mu je let bio otkazan, a tog je dana morao biti na setu velike produkcije za seriju The Romanoffs. Imali smo i drugih neugodnih situacija koje se uglavnom uz malo pregovaranja riješe na obostrano zadovoljstvo. To je sve dio posla, zato je dobro imati agenta uz sebe, osobu od povjerenja koje će vam pomoći kad ne ide sve po planu.
Posao casting agenta iziskuje strpljenje, snalažljivost, organiziranost, predanost i druge vještine korisne u radu s ljudima. Anila Gajević otvaranjem prve casting agencije u BiH upustila se u pomalo riskantan posao, ali je njezina agencija danas jedna od najboljih agencija u jugoistočnoj Europi. Zastupa puno domaćih glumaca, a mnogi su zahvaljujući njoj radili na svjetskim produkcijama. Ako ikoga iz filmske industrije upitate za Anilu, zasigurno će vam o njoj pričati s velikim poštovanjem.
Intervju s Anilom Gajević kreiran je prema sadržaju o kojem se razgovaralo na Glumačkoj radionici Ton? Ide! Kamera? Ide! Akcija! koju je u okviru projekta Kulturnjak.hr moderirala Antonija Putić 16.7.2021.
Autor teksta: Anamarija Lovrić
Fotograf: Edvin Kalic
Make up: Maja Talovic
Hair: Dragana Draganic i Frizerski Celine