Filip Krenus Osječanin je koji već dugi niz godina živi i radi u Londonu. Uz glumački posao bavi se i prevođenjem, režijom, produkcijom te podukama engleskog jezika za one koji se nadaju ulogama u serijama, filmovima i na kazališnim daskama Engleske. Suosnivač je jedinog hrvatskog festivala na engleskom jeziku pod nazivom „Midsummer Scene“ koji se svake godine održava u Dubrovniku. Nakon prošlogodišnje pauze zbog pandemije koronavirusa, sedmi festival Midsummer Scene ove je godine oduševio posjetitelje, a najveći dio zasluga za to ide upravo Filipu koji je na festivalu izveo monodramu „A Poor Player“ (Bijedan glumac). Predstava koje je osmišljena upravo za Dubrovnik u Dubrovniku je imala i svjetsku praizvedbu, a kritike za predstave su pisane u superlativima. Mnogi se slažu da je Krenus odigrao svoju najbolju ulogu do sad. Ali tu nikao nije kraj talentima koje ima. Prevoditeljskim poslom, kaže, počeo se baviti slučajno. U povodu 450. obljetnice smrti Marina Držića prvi je put preveo cijelo djelo „Dundo Maroje“ na engleski jezik. Trenutačno radi na prijevodima „Novele od Stanca“ Marina Držića i „Priča iz davnine“ Ivane Brlić Mažuranić za koje vjeruje da će biti iznimno zanimljivi Englezima koji vole bajke. „’Priče iz davnina’ imaju puno potencijala, ja sam siguran da su sve Ivanine priče izvrstan predložak za dobar scenarij“, govori Krenus i dodaje da mu je drago da ih ima priliku prevoditi, to je velika stvar.
Osim glumom, puno se bavite prevođenjem. Na engleski jezik preveli ste Držićeva „Dunda Maroja“. Kako ste došli na ideju prevođenja jednoga tako staroga nesuvremenoga hrvatskoga djela na engleski jezik?
Kad gledam iz prevoditeljske perspektive, mislim da ili prijevodi nađu vas ili vi nađete prijevod. U ovom slučaju prijevod je našao mene. Prijevod je naručio Dom Marina Držića koji je uz grad Dubrovnik htio prvi cjelokupni prijevod „Dunda Maroja“. Taj je projekt bio jako zahtjevan jer je to doista veliko djelo i često sam se morao snaći na razne načine kad bih naišao na nedoumice. Jedan od glavnih izvora bio je Luko Paljetak. Tražio sam samo da mi dio u kojem imam nedoumicu prevede na književni hrvatski jezik. No, Luko nije imao računalo tako da sam morao podvući crveno dio koji ne razumijem, njemu bi to isprintali i donijeli, on bi napisao pojašnjenje doktorskim rukopisom te bi to zatim skenirali i poslali meni. Bio je to zanimljiv proces. Svaki prijevod je izbor treba li ga stilski prevesti u duhu jezika 16. stoljeća. Engleski tada još nije bio definiran što se tiče pravopisa i gramatike tako da sam preveo jezičnom konstrukcijom i odabirom riječikoje su nastale do tada, a ne kasnije. Drugi prijevod koji su naručili je „Novela od Stanca“. U njemu je dvostruko rimovani dvanaesterac koji je začudo nešto lakši za rad od „Dunda Maroja“. Do sada sam uspio doći do polovice. Kada dođu sredstva, objavit ćemo prijevod. Ilustrirat će ga Zdenko Bašić, a zajedno radimo i na novom prijevodu „Priče iz davnine“.
Prije svega ste glumac, no puno se bavite prevođenjem, režijom i produkcijom. Objedinili ste sve umjetničke vještine u jedno. Je li tako svim glumcima u Londonu? Je li to uobičajeni put za glumca koji pokušava ostvariti karijeru vani?
Držim da ako nemate posao, trebate ga sami stvoriti. Ako niste doživljeni kako biste htjeli, onda stvorite svoj prostor. Bavljenje svime je neka vrsta stvaranja svojega prostora. Na neki način si ti svoj posao. Možeš imati odnos s agentom, ali je glavno da zaboraviš da imaš agenta i da se boriš za svoj posao. Oduvijek sam se bavio riječima, prevođenjem i pisanjem. Od 2014. godine vodim „Midsummer Scene festival“, a ove godine smo imali monodramu koju smo napisali Sean Aita i ja. To je opet vrsta stvaranja svojega prostora jer nismo mogli dovesti Romea i Juliju koje smo imali 2019. godine.
Veseli li Vas prevoditeljski posao? Je li to izazovno?
Jest. Nisam išao u Zagreb s ciljem da postanem prevoditelj. To sam postao igrom slučaja jer sam upisao Filozofski fakultet. Sad više biram stvari koje me doista zanimaju.
Koliko je teško istaknuti se kao glumac na sceni u Londonu?
Ja nisam imao karijeru glumca u Hrvatskoj. Radio sam, ali ne kao profesionalni glumac. Istaknut ćete se ako neprestano šaljete svoje materijale agentima, redateljima i producentima koji vam mogu omogućiti posao. Godine 2012. osnovao sam svoju malu produkcijsku kuću kojoj sam se jako posvetio te je većina projekata bila u Hrvatskoj ili u Europi.
Je li gluma posao ili poziv?
Iz vlastitog iskustva mogu reći da je i jedno i drugo. Svu pripremu za projekt, predstavu, audiciju i ostale poslove smatram poslom. Kad dobijem privilegiju uključiti se u projekt ili ga sam iniciram, to smatram vrstom odmora. Kratak odgovor na pitanje je da je to profesija koja zahtijeva jako puno „guranja“, strpljenja i spremnost da se otpusti sve što se gradilo godinama. Otpusti poput onoga što se dogodilo 2020. kad su projekti na kojima sam radio odgođeni. Bitno je biti zaljubljen u to, ali ne toliko da nas trenutačni neuspjeh paralizira.
Kako pripremate ulogu na engleskom jeziku? Radite li s nekim ili se pripremate samostalno?
Ovisi radi li se o klasičnom ili suvremenom tekstu. Lakše mi je samostalno se pripremiti ako se radi o klasičnom tekstu. Ovdje često imamo malo vremena za probe. Tri tjedna je klasično, s tim da se zadnji tjedan rade i tehničke probe. Ako imate 4 ili 5 tjedana, onda ste jako sretni. Osobno više volim naučiti tekst koristeći tijelo kad mi sjednu emocije nego učiti ga napamet. Iskustvo iz Engleske je da se sve mora napraviti brzo i da moraš biti spreman brzo naučiti tekst.
Kako se nosite s odbijanjem?
Odeš na audiciju, obaviš je, napraviš sve što možeš, ali se potrudiš ne zaljubiti se u to. Zatim to zaboraviš pa ti dođe kao lijepo iznenađenje. Svaki put kad sam se zaljubio u to što sam se otišao natjecati nije završilo dobro. Nekad se znaju dogoditi četiri odbijanja u jednom danu. Tada se samo malo prošećeš. Naravno da te to pogodi. Još dok sam bio u dramskoj školi, redatelj mi je rekao da ne uzimam ništa osobno. No, gluma je osobna stvar. Moraš se nositi s odbijanjem kako znaš.
U kojim slučajevima odbiti ulogu? Ima li nešto na što nikad ne biste pristali?
Nemoj se prijaviti na stvari koje ti nisu po volji. Svaki se glumac veseli svakom poslu. Nismo u situaciji da možemo odbijati poslove ako nam se ponude. Audicije za najbolje poslove su i najljepše. Ne volim stavljanje istočnih Europljana u jedan kalup, npr. da su mafijaši, gangsteri i sl. To nije baš zanimljivo, ali naravno da ćeš uzeti.
Kako se razvila ideja o „Midsummer Scene festivalu“? Zašto ste za pozornicu izabrali tvrđavu Lovrijenac?
Već sam neko vrijeme pokušavao staviti nekoliko projekata na scenu. U neke sam se zaletio previše zelen, ali neki su dobro prošli. Umjesto da lovim redatelje, puno je bolje osnovati produkcijsku kuću i onda će se netko meni prijaviti. Zato sam osnovao produkcijsku kuću. Projekt „Glorije“ se nije ostvario, ali je omogućio stvaranje manjih projekata preko kojih sam upoznao predstavnike dubrovačke turističke zajednice u veleposlanstvu u Londonu. Oni su htjeli vratiti englesko kazalište na Lovrijenac. Ponudio sam im projekt „San Ivanjske noći“ jer mi se on činio najboljim. U ljetu je uvijek potrebno staviti komediju, pogotovo ako je komercijalno kazalište. To je uspjelo. Mislio sam da će to biti jednokratni projekt, ali je imao uspjeha pa se pretvorio u festival. Već iduće godine mogao sam staviti taj festival na znatno veću umjetničku razinu. Nakon toga je predstava „Na tri kralja“ otišla na dva mjeseca u Beč, a zatim na Bermudski festival. Ona mi je tako omogućila da se festival sve dalje i dalje razvija. Pandemija nas je jako zakočila tako da je ove godine sudjelovao manji broj ljudi.
Filip Krenus diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Iz rodnoga Osijeka preselio se u London i završio studij glume na Glumačkoj školi East 15 te poslijediplomski studij iz klasične glume na Drama Centreu. Godine 2012. osnovao je kazališnu produkcijsku kuću „Honey-tongued Theatre Productions“ u Londonu. U sklopu manifestacije „Welcome Croatia“ organizira festival suvremene hrvatske drame u Ujedinjenom Kraljevstvu „Short Shrift“. Suosnivač je festivala „Midsummer Scene“ koji se održava u Dubrovniku u tvrđavi Lovrijenac. Do sada su predstavljeni „San Ivanjske noći“, „Na Tri kralja“, „Romeo i Julija“ i „Hamlet“. Za vrijeme studiranja počeo je prevoditi književna i dramska djela. Prvi je put u cijelosti preveo komediju „Dundo Maroje“ u povodu 450. obljetnice smrti Marina Držića.
Intervju s Filipom Krenus kreiran je prema sadržaju o kojem se razgovaralo na Glumačkoj radionici Ton? Ide! Kamera? Ide! Akcija! koju je u okviru projekta Kulturnjak.hr moderirala Antonija Putić 10.7.2021.
Kulturnjak.hr projekt je čiji je nositelj udruga Impress (www.udruga-impress.hr) s partnerom Centrom za razvoj osobnih kompetencija i zaštitu ljudskih prava (https://crok.hr) . Ukupan iznos projekta je 491.008,00 kn. Europska unija je u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020. iz Europskog socijalnog fonda sufinancirala iznos od 417.356,80 kn.
Autor teksta: Anamarija Lovrić
Autor fotografija: privatni album