Literarna radionica Želim biti pisac

Poštovani,

pozivamo Vas na literarnu radionicu

“Želim biti pisac”

koju će u sklopu projekta Kulturnjak.hr voditi Snježana Berak, mag. bibl. i viša knjižničarka u Narodnoj knjižnici „Petar Preradović“ u Bjelovaru, dugogodišnja predsjednica Hrvatskog čitateljskog društva, a danas dopredsjednica, velika promotorica čitanja.

Kroz četiri planirane radionice pod zajedničkim nazivom „Želim biti pisac“ imat ćete priliku, osobito ako volite pisanje, čitanje i književnost, saznati što je proza, književna vrsta koja se ostvaruje slobodnim pisanjem. Upravo na tom tragu pozvat ćemo vas da se ako želite okušate u kratkoj formi koju ćemo uz vođeno pisanje zajednički dovesti do kraja, a onda ako dopustite i objaviti, što je san svakog pisca.Kroz ove četiri radionice polaznici će steći uvid u proces pisanja, upoznat će se s osobnim iskustvima pisca gostiju, kao i namjerama pisaca koje prethode književnom djelu, zatim životu samog književnog djela, te primanje književnog djela u svijesti čitatelja. Saznat će također o procesu nastajanja teksta, procesu nagrađivanja, ali i ponešto o tome kako pripremiti dobru promidžbu.Na koncu, ne postoji škola za pisce, već zagovaramo teoriju da svatko može postati pisac pa time sudionicima dajemo vjetar u leđa.

Besplatna online radionica održat će se
4. 11., 9. 11., 11. 11., i 16. 11. 2021.
u 19:30 sati za polaznike do 25 godina
Svi zainteresirani mogu se prijaviti putem online obrasca
https://forms.office.com/r/VPFtcGrCz1

Svi sudionici po završetku radionice dobivaju potvrdu za sudjelovanje, a jedan polaznik i poklon paket knjiga Knjižare Knjigica.Radove nastale na radionici objavit ćemo na stranici Kulturnjak.hr

1. PISANJE PROZE – 4. 11. 2021.
Gošća: Ana ĐokićNakon kraćeg upoznavanja s programom upoznat ćemo i aktere radionica.
Chat će biti cijelo vrijeme otvoren za pitanja, prijedloge i razgovore.U drugom dijelu pridružit će nam se Ana Đokić, vrlo plodonosna autorica koja je svoje umijeće pisanja prenijela i na svoje kćeri, a i njezin dugogodišnji partner također je pisac. Kako piše, kada piše, koja vrsta i forma joj najviše odgovara, kako izgledaju njezine radionice pisanja, što polaznici uspiju dobiti, postoji li recept za npr. kratku priču ili roman… Ana je vlasnica mnogih romana za djecu, slikovnica, radio-drama, vlasnica je i nekih festivala kojima promovira čitanje, književnost, pisce, ilustratore, a ima i svoju izdavačku kuću.Ana Đokić dosad je objavila više od trideset romana, drama, zbirki priča i slikovnica. Njezini tekstovi prevođeni su, objavljivani i igrani u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Makedoniji, Francuskoj i Njemačkoj. Dobitnica je brojnih književnih nagrada i priznanja. Kao urednica, potpisuje više od trideset knjiga suvremenih hrvatskih autora te tri antologije suvremene hrvatske proze za djecu i mlade. Aktivno se bavi popularizacijom umjetnosti među širokom publikom, osobito popularizacijom knjige i književnosti te likovne umjetnosti. Pokrenula je Festival knjige i književnosti PAZI, KNJIGA!, iste godine i književno-likovnu nagradu OVCA U KUTIJI za najbolju hrvatsku slikovnicu, 2012. međunarodnu putujuću izložbu ilustracija VOLI ME / NE VOLI ME, 2008. godine nagradu LICE KNJIGE za najbolje grafički oblikovanu hrvatsku knjigu, 2012. godine književne tribine KNJIGE NA KAUČU te 2012. godine međunarodni projekt KNJIGE U CIPELAMA. Svi pokrenuti projekti održavaju se u kontinuitetu.Ana Dokić je inicijator i prvi umjetnički voditelj (2003. – 2007.) prve hrvatske udruge pisaca i ilustratora za djecu i mlade AUTORSKA KUĆA.Književnica će zadati domaću zadaću sudionicima, koji će imati vremena do kraja zadnjeg susreta za njezino dovršenje, a plan je da se pisani radovi nakon lektoriranja i objave, kao što je već najavljeno.

2. NATJECANJA/NAGRADE – 9. 11. 2021.


Gošća: Silvija Šesto

Nagrade za mlade autore
Mladim je autorima katkad teško pronaći urednika i nakladničku kuću koja je voljna i spremna objaviti njihov literarni rad te im je, samim time, teško i doći do potencijalne publike koju bi isti ti autori imali kada bi bili objavljeni. Književne nagrade koje se dodjeljuju mladim ili mlađim autorima mogu pomoći da se ostvari to probijanje novog autora na tržište, posebice ako se radi o dosad neobjavljivanom autoru, to jest autoru kod kojega se radi o prvom objavljenom rukopisu.Silvija Šesto diplomirala je filozofiju i književnost, studirala ruski te je profesionalna trenerica. Objavljuje prozu i poeziju. Izvedeno joj je petnaest radio-drama. U kazalištu su izvedena djela (Zelenkapica, Ping-pong, Bum Tomica, Vanda, Debela, Ružičasta sanjarica, Duboko more ili kako smo sve pobroćkali. Deveta ovčica). Za djecu i mlade objavila je brojne romane, zbirke priča, igrokaze, bajke te serijal priča BUM TOMICA 1, 2, 3 i 4 i brojne slikovnice. Pet njezinih naslova za djecu uvršteno je u lektiru. Dobila je brojne nagrade od „Ivana Brlić Mažuranić“ i “Malog Marulića” , do Nagrade „Grigor Vitez“…
Kroz primjere iz vlastite prakse Silvija će opisati sve korake koje je potrebno napraviti da bi se tekst koji smo napisali mogao naći u konkurenciji za nagradu. Također ćemo naučiti kako se prijaviti na natječaje, gdje ih pronaći.
Završit ćemo preporukama za literaturu koja se bavi tehnikama pisanja i nudi dublji uvid u svijet stvaranja knjiga.3.

PREDSTAVLJANJE KNJIGA – 11. 11. 2021.

Gošće: Adela Mihoković, Ana Jembrek

Napisali ste knjigu! Sav proces od rukopisa do gotove knjige je završen. I što sada? Kako se predstaviti publici? Imate li uopće publiku? Jesu li danas jedini alat društvene mreže? Suradnja s knjižarama i knjižnicama, je li to jedini put? Pokušat ćemo zajednički progovoriti o nekim načinima i idejama, a pozivamo vas da se prisjetite neke dobre promocije koja vam je ostala u sjećanju.Knjižara Knjigica u Bjelovaru ima kultni status kada je riječ o knjigama i njihovoj promociji. Ono što ovu malu knjižaru čini nezaobilaznom destinacijom za sve zaljubljenike u knjige jest i šarmantna vlasnica Adela Mihoković koja je i sama ljubiteljica knjiga, a koja je oko sebe okupila tim ljudi koji redovito organizira promocije, radionice i druženja kojima je u središtu pozornosti uvijek knjiga.
Ana Jembrek urednica je stranice Knjige su moj svijet. Profil je kutak za knjige, gdje ih Ana predstavlja uz predivne fotografije, citate, vlastita promišljanja o pročitanome. Profil Knjige su moj svijet na FB prati više od 15 000 ljudi, a posebno raduje činjenica da na profilu Ana puno promovira i domaće autore.
Mladi pisci dobit će konkretne savjete kako predstaviti svoje knjige/radove i na koji način doći do publike. Polaznicima će se predstaviti primjeri knjiga koje su imale dobre promocije na društvenim mrežama, kao i neke loše prakse s kojima se gošće susreću u svojem radu.

4. KOMUNIKACIJA S AUTORIMA 16. 11. 2021.


Gošća: Snježana Babić Višnjić

Kako komunicirati s piscima? Kada govorimo o odnosu pisca i čitatelja, uvijek se pitamo što čitatelj doista dobiva od onoga što pisac namjerava reći. Isto tako, pitanje je što dobivamo od tih nenadanih nesporazuma, kojih može biti onoliko koliko je i čitatelja. Jedan od mogućih razloga zašto se netko počeo baviti pisanjem jest činjenica da je u direktnoj komunikaciji trebao dosta vremena da sredi misli, da odredi što želim reći i na koji način. Redovito nam se čini da je komunikacija ljudima prirodna. Uzmimo samo komuniciranje e-mailovima, tweetovima ili porukama – sve se piše bez previše promišljanja i sve je vrlo lagano. No mnogim je piscima zapravo jako teško komunicirati s publikom, npr. čitati publici svoje tekstove. Drugima je pak to nešto sasvim prirodno.
Snježana Babić Višnjić dosad je dovršila dvadesetak drama koje su objavljivane po hrvatskim časopisima i zbornicima, a neke su izvedene na Hrvatskom radiju. Priče je objavljivala u hrvatskim književnim časopisima i čitane su na Hrvatskom radiju, a kratka priča Suza inspirirala je i kazališnu predstavu u Gradskom kazalištu u Požegi gdje je bila i premijera njezine komedije Posljednja pustolovina gospodina tutora. Nadahnuta svojom djecom dosad je napisala dvjestotinjak priča za najmlađe koje su objavljivane u Vjesniku i više romana za djecu. Priče pak koje je namijenila odraslim čitateljima skupljene su u zbirku Let nad staklenim stolom. Predsjednica je Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade – Klub prvih pisaca.
Razgovor sa Snježanom svakako će nam otkriti puno toga o autorima, jer upravo ona kao prevoditeljica treba autora možda i višekratno kako bi razumjela što je pisac htio reći. O komunikaciji te vrste svakako će biti zanimljivo čuti iz prve ruke.
U završnom dijelu rezimirat ćemo sve radionice te proglasiti najzanimljiviji rad, čijeg će autora Knjižara Knjigica nagraditi knjigom.


O VODITELJICI
Snježana Berak, mag. bibl. i viša knjižničarka, voditeljica je Igraonice u Narodnoj knjižnici “Petar Preradović” Bjelovar (diplomirala Predškolski odgoj na Pedagoškoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, Informacijske znanosti – knjižničarstvo diplomirala na Sveučilištu u Zadru). Svojom vizijom i idejama igraonicu kao kraći oblik rada s djecom predškolske dobi u knjižnici dovodi do prepoznatljivosti u knjižničarskim krugovima, a posebice kao primjer dobre prakse u Hrvatskoj. Upravo ovakav oblik rada mnogi su uzimali kao ogledni, a program za bebe i malu djecu uvršten je i u IFLA – Smjernice za knjižnične usluge za bebe i djecu rane dobi. Osmišljava, pokreće i sudjeluje u provođenju niz programa i radionica, kao i projekata u dužem trajanju: UNICEF, NSK, CSSU, HKD i HČD. Vodi već petu godinu čitateljsku grupu 54+ Čita/lice. Radi na projektima vezanim uz razvoj pismenosti u zemlji, Top lista najkvalitetnijih izdanja za djecu i mladež, Nacionalna kampanja za poticanje čitanja od najranije dobi Čitaj mi! – koordinatorica je za BBŽ i aktivno sudjeluje u njezinom promicanju na razini Hrvatske, članica je organizacijskog odbora Mjeseca hrvatske knjige. Dugogodišnja je članica i donedavna predsjednica, a sada dopredsjednica Hrvatskog čitateljskog društva. Članica je europske udruge ELINET. Sudjeluje u radu europskih konferencija o pismenosti na kojima redovito izlaže.
Područje interesa i dalje joj je rani razvoj djeteta i čitanje, poticanje čitanja od najranije dobi, razvijanje čitalačkih navika u djece, rad s bebama i malom djecom i njihovim roditeljima, rad s djecom predškolske i niže školske dobi, razvijanje knjižnične kulture kod djece, promocija kvalitetne književnosti za djecu, ukazivanje na kvalitetnu knjigu i ilustraciju, knjiga kao pomoć u odnosima djece i roditelja, približavanje književno-umjetničkih tekstova najmlađim čitateljima, rad s djecom s teškoćama, ali i rad s osobama s intelektualnim teškoćama, rad s roditeljima, čitanje kao dio odgoja djeteta, rad s mladima, rad s odraslima, rad s marginalnim skupinama (gluhima, zatvorenicima), osiguravanje slobodnog pristupa informacijama, bolja vidljivost knjižnice u zajednici, suradnja s knjižničarima, odgajateljima, učiteljima, volonterima i ostalim zainteresiranim pojedincima, udrugama, organizacijama i ustanovama, korištenje novih tehnologija u službi promicanja knjižnice, knjige i čitanja, slobodan pristup informacijama kao ključ napretka, učenja i razvoja.


Dobitnica je brojnih nagrada od kojih su: Godišnja nagrada Ministarstva socijalne politike i mladih za 2014. godinu za promicanje prava djeteta, Nagrada za inovativnu promociju čitanja u Europi za 2017. godinu za program Čitateljski program za roditelje i djecu u kaznionicama koju dodjeljuje ILA – International Literacy Association, primila nagradu CRNA OVCA – posebno priznanje za popularizaciju hrvatske slikovnice (2020.).

Ovim putem molimo Vas da ovaj poziv proslijedite svima za koje vjerujete da bi ih naša online radionica mogla zanimati.

Više informacija potražite na www.kulturnjak.hr ili na našoj Facebook stranici.Kulturnjak.hr projekt je čiji je nositelj udruga Impress (www.udruga-impress.hr) s partnerom Centrom za razvoj osobnih kompetencija i zaštitu ljudskih prava (https://crok.hr). Ukupan iznos projekta je 491.008,00 kn. Europska unija je u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020. iz Europskog socijalnog fonda sufinancirala iznos od 417.356,80 kn.Sadržaj objave je isključiva odgovornost udruge Impress.

Literarna radionica Pišem ti pismo

Poštovani, 

pozivamo Vas na literarnu radionicu 

„Pišem ti pismo“

koju će u sklopu projekta Kulturnjak.hr voditi Snježana Berak, mag. bibl. i viša knjižničarka u Narodnoj knjižnici „Petar Preradović“ u Bjelovaru, dugogodišnja predsjednica Hrvatskog čitateljskog društva, a danas dopredsjednica, velika promotorica čitanja. 

Kroz ukupno četiri radionice polaznici će imati priliku upoznati istaknute pisce, književne urednike, promotore knjiga i čitanja. Radionica je zamišljena kao spoj teorijskog i praktičnog rada te će svi polaznici imati priliku uz stručno mentorstvo napisati vlastiti tekst u formi pisma.

Pismo je dulja forma komunikacije od one na koju smo posljednjih godina navikli. Sada je sve, i kada govorimo o e-mailovima, porukama i socijalnim mrežama, veoma kratko, veoma lagano i lepršavo. Pismo je drukčije: morate sjesti, imate prazan papir pred sobom i ulažete sebe u to pismo. Postoje sličnosti između pisma i kratke priče. 

Što čini dobro pismo? Ključ je u naraciji. Tako dobijete sliku što osoba koja piše pismo u tom trenutku vidi, osjeća ili želi; dobro pripovijedanje je ključ bez obzira na to piše li o zvukovima koje u tome trenutku čuje kroz prozor ili govori o ljubavi prema nekome. Pravo, ozbiljno pismo, baš poput kratke priče, često se piše u više etapa; napišete dio pisma, zatim vas nešto prekine, razmislite još o tome što ste napisali i što ćete napisati, napravite skicu cjelokupnog pisma i slično. 

Naposljetku, kratke priče i pisma su sjajna forma za vježbanje discipline kod pisca, koja je ključna kada je riječ o razvijanju autorskog stila.

Besplatnaonlineradionica održat će se 

6. 11., 7. 11., 13. 11. i 14. 11. 2021.
na Zoom aplikaciji u 17 sati za polaznike 54+ 

Svi zainteresirani mogu se prijaviti putem online obrasca

https://forms.office.com/r/TpXNhPzvPs
https://forms.office.com/r/TpXNhPzvPs

Svi sudionici po završetku radionice dobivaju potvrdu za sudjelovanje, a jedan polaznik i poklon-paket knjiga Knjižare Knjigica. 

Radove nastale na radionici objavit ćemo na stranici Kulturnjak.hr 

KONCEPT RADIONICE PIŠEM TI PISMO

  1. PISANJE PROZE – 6. 11. 2021.

Gošća: Romana Kovačić

Kroz četiri planirane radionice pod zajedničkim nazivom „Pišem ti pismo“ imat ćete priliku, osobito ako volite pisanje, čitanje i književnost, saznati što je proza, književna vrsta koja se ostvaruje slobodnim pisanjem. Upravo na tom tragu pozvat ćemo vas da se ako želite okušate u kratkoj formi koju ćemo uz vođeno pisanje zajednički dovesti do kraja, a onda, ako dopustite, i objaviti, što je san svakog pisca. 

Nakon kraćeg upoznavanja s programom upoznat ćemo i aktere radionica. 

Bilogora je oduvijek bila pomalo mistično i neistraženo područje. Tu je svoj dom pronašla i spisateljica Romana Kovačić koja upravo inspirirana Bilogorom stvara nove priče za velike i male. Romana je autorica dviju knjiga “Bilogorske čarolije”: “Prinčeva staza” i “Vilenjsko igrišće” u kojima čitateljima otkriva čarobni svijet bajki Bilogore. Borba dobra i zla, mitovi, legende, priče koje su se prenosile s koljena na koljeno – sve je to u svojim knjigama Romana spojila u jedinstvenu cjelinu.

Potom će sudionici imati prilike razgovarati o svojim literarnim sklonostima, predložiti nam naslov koji ih se u zadnje vrijeme dojmio ili autora čija djela vole čitati.

Za kraj predviđeno je pojasniti zadatak najavljen na samom početku uz kratki razgovor i upute. Razmislite, kada ste posljednji put napisali nekom pismo? Možete li se sjetiti?

Pamtite li kada ste zadnji put napisali nekome pismo, a da to nije bio e-mail? Sanjarite li katkad o tome kako bi bilo lijepo primiti pismo od neke drage osobe, pismo ispisano rukom na ukrasnim i mirisnim papirima? Znate li nekoga tko je nedavno dobio takvo pismo ili ste to samo vidjeli u romantičnim filmovima?

2. NATJECANJA/NAGRADE – 7. 11. 2021.

Gošća: Sanja Pilić

Čovjek je po svojoj prirodi biće koje se voli natjecati. Iako za to nema sigurnih dokaza, vjerojatno se natječe s ostalim pojedincima svoje vrste otkako je razvio svijest, a možda čak i ranije. Postoje tako i književna natjecanja, a uz njih i književne nagrade, poglavito za poeziju i eseje, postoje već stoljećima. U uvodu u radionicu bit će govora o Nobelovoj, Man Booker nagradi, Pulitzerovoj nagradi i zanimljivostima vezanim uz svjetske nagrade, a onda ćemo se osvrnuti i na naše domaće književne nagrade kojih je, iznenadit ćete se, uistinu mnogo. 

Mnoge se priče dotaknu kada govorimo o prestižnim nagradama pa ćemo poslušati i vaša mišljenja: koji bi to morali biti ili jesu kriteriji u prosuđivanju da je djelo nekog autora proglašeno najboljim. Podijelit ćemo s vama zanimljivosti vezane uz temu, kao i ulomke iz knjiga koje su dobile nagradu “Bad sex” za najgoru scenu seksa u književnom djelu.

Natjecanja i nagrade za autore često se čine nedostižnima i mislimo da ih dobiva uvijek netko drugi. Autorima koji se tek probijaju i na početku su spisateljske karijere katkad je teško pronaći urednika i nakladničku kuću koja je voljna i spremna objaviti njihov literarni rad te im je, samim time, teško i doći do potencijalne publike koju bi isti ti autori imali kada bi bili objavljeni. Književne nagrade koje se dodjeljuju autorima mogu pomoći da se ostvari to probijanje novog autora na tržište, posebice ako se radi o dosad neobjavljivanom autoru, to jest autoru kod kojega se radi o prvom objavljenom rukopisu. 

Sanja Pilić, pjesnikinja i vrlo plodna spisateljica, članica je raznih prosudbenih odbora za dječje stvaralaštvo. S brojnim naslovima zastupljena je u lektiri. Objavila je do sada oko 40 knjiga za djecu i odrasle. Djela joj postižu velike naklade, mnoga su prodana u više od 12 tisuća primjeraka, i to ne samo lektirni već i izvanlektirni naslovi. Po nekim romanima napravljene su predstave u zagrebačkim kazalištima. Vlasnica je mnogih nagrada i teško je povjerovati da bi ih mogla pobrojati. Sanja Pilić živi i radi u Zagrebu. 

A što ćemo dobiti od Sanje? Kroz primjere iz vlastite prakse književnica će govoriti što je potrebno napraviti da bi se tekst koji smo napisali mogao naći u konkurenciji za nagradu. Također ćemo naučiti kako se prijaviti na natječaje, gdje ih pronaći. A onda i kako se nositi s velikim uspjehom pa i na koji način ga kanalizirati.

Završit ćemo preporukama za literaturu koja se bavi tehnikama pisanja i nudi dublji uvid u svijet stvaranja knjiga. 

Na samom kraju radionice polaznici će dobiti novi dio uputa za pisanje pisama koja ćemo po završetku radionice i objaviti na stranici kulturnjak.hr 

Pridružite nam se na radionici i napišite pismo, možda i sami sebi. 

3. PREDSTAVLJANJE KNJIGA – 13. 11. 2021.

Gosti: Adela Mihoković, Lovro Krsnik

Zamislite da ste izdali knjigu: i što sada? Kako ju predstaviti publici? Imate li uopće publiku? Jesu li danas jedini alat društvene mreže? MHK? Suradnja s knjižarama i knjižnicama, je li to jedini put? Pokušat ćemo zajednički progovoriti o nekim načinima i idejama, a pozivamo vas da se prisjetite neke dobre promocije koja vam je ostala u sjećanju.

Knjižara Knjigica u Bjelovaru ima kultni status kada je riječ o knjigama i njihovoj promociji. Ono što ovu malu knjižaru čini nezaobilaznom destinacijom za sve zaljubljenike u knjige jest i šarmantna vlasnica Adela Mihoković koja je i sama ljubiteljica knjiga, a koja je oko sebe okupila tim ljudi koji redovito organizira promocije, radionice i druženja kojima je u središtu pozornosti uvijek knjiga.

https://web.facebook.com/Knjigica-gdje-priča-počinje-2077185302508786

Upravo je Adela pravi sugovornik za temu kojom želimo saznati sve o promocijama i koliko one znače autorima, što kada izostanu, može li se bez toga i što čini promociju kvalitetnom. Svi sudionici pozvani su da u chatu, koji će biti cijelo vrijeme otvoren, postave pitanja i prijedloge te porazgovaraju s gostom.

U nastavku, naš gost će biti Lovro Krsnik,mladi kazališni redatelj, profesor scenske umjetnosti i medijske kulture. Njegov istup i zauzimanje za promicanje i važnost čitanja lektirnih djela uz koja smo svi odrastali prije koju godinu izazvala je pravu buru i veliku medijsku popraćenost, s obzirom na to da je sto dana čitao ispred Hrvatskog sabora. 

Lovro se čini pravom osobom koja nam može otkriti koliko nam scenska umjetnost i medijska kultura može biti od koristi kada je riječ o predstavljanju knjiga.Uz to, donosi nam i našu temu kojom želimo saznati sve o promocijama i koliko one znače autorima, što kada izostanu, može li se bez toga i što čini promociju kvalitetnom. Svi sudionici pozvani su da u chatu, koji će biti cijelo vrijeme otvoren, postave pitanja i prijedloge te porazgovaraju s gostom.

Na kraju radionice polaznici će dobiti nove upute za pisanje pisma. Otvara se i mogućnost čitanja pisma za jednog do dva sudionika, ovisno o vremenu i željama polaznika radionice. 

4. KOMUNIKACIJA S AUTORIMA – 14. 11. 2021.

Gošća: Mirela Barbaroša Šikić

Kada govorimo o odnosu pisca i čitatelja, upitno je što čitatelj doista dobiva od onoga što pisac namjerava izložiti. Također, pitanje je što dobivamo od tih nepredviđenih nesporazuma, kojih može biti onoliko koliko je čitatelja. Jedan od razloga zašto se netko uopće počeo baviti pisanjem jest činjenica da je u direktnoj komunikaciji trebao dosta vremena da sredi misli, da odredi što želi reći i na koji način. Živimo u vremenu u kojem, na prvi pogled, komunikacija ljudima dolazi jako prirodno. Uzmimo samo komuniciranje e-mailovima, tweetovimaili porukama – sve se piše bez previše promišljanja i sve je vrlo lagano. No mnogim je piscima zapravo jako teško komunicirati s publikom, npr. čitati publici svoje tekstove. Drugima je pak to nešto sasvim prirodno. Kako komunicirati s piscima?

Nastavljamo razgovor s našom gošćom Mirelom Barbarošom Šikić, višom savjetnicom pri Agenciji za odgoj i obrazovanje – voditeljicom projekta Pisci na mreži. Ciklus virtualnih susreta Pisci na mreživeć dugi niz godina ljubiteljima književnosti omogućava izravan kontakt s hrvatskim književnicima, prevoditeljima, kritičarima, pjesnicima. Na radionici će svim polaznicima prenijeti iskustvo komunikacije publike i pisca, koji su svojim knjigama zadobili pažnju književne kritike i čitateljske publike, a njihovi su tekstovi poticajni za čitanje kako mladima tako i odraslima. Mnogim piscima je jako teško komunicirati s publikom, npr. čitati publici svoje tekstove. Drugima je pak to nešto sasvim prirodno. Kako komunicirati s piscima?

U završnici druženja vraćamo se na početak naše radionice i dajemo zadnje upute za pisanje pisama svim našim polaznicima. Radove nastale na radionicama ćemo u prosincu objaviti na stranici Kulturnjak.hr. 

Vlasnica knjižare Knjigica Adela Mihoković odabrat će najinspirativnije pismo i pokloniti mu knjigu. 

O VODITELJICI 


Snježana Berak, mag. bibl. i viša knjižničarka, voditeljica je igraonice u Narodnoj knjižnici “Petar Preradović” Bjelovar (diplomirala je Predškolski odgoj na Pedagoškoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, Informacijske znanosti – knjižničarstvo diplomirala na Sveučilištu u Zadru). Svojom vizijom i idejama igraonicu kao kraći oblik rada s djecom predškolske dobi u knjižnici dovodi do prepoznatljivosti u knjižničarskim krugovima, a posebice kao primjer dobre prakse u Hrvatskoj. Upravo ovakav oblik rada mnogi su uzimali kao ogledni, a program za bebe i malu djecu uvršten je i u IFLA – Smjernice za knjižnične usluge za bebe i djecu rane dobi. Osmišljava, pokreće i sudjeluje u provođenju niz programa i radionica, kao i projekata u dužem trajanju: UNICEF, NSK, CSSU, HKD i HČD. Vodi već petu godinu čitateljsku grupu 54+ Čita/lice. Radi na projektima vezanim uz razvoj pismenosti u zemlji, Top lista najkvalitetnijih izdanja za djecu i mladež, Nacionalna kampanja za poticanje čitanja od najranije dobi Čitaj mi!– koordinatorica je za BBŽ i aktivno sudjeluje u njezinom promicanju na razini Hrvatske, članica je organizacijskog odbora Mjeseca hrvatske knjige. Dugogodišnja je članica i donedavna predsjednica, a sada dopredsjednica Hrvatskog čitateljskog društva. Članica je europske udruge ELINET. Sudjeluje u radu europskih konferencija o pismenosti na kojima redovito izlaže.
Područje interesa i dalje joj je rani razvoj djeteta i čitanje, poticanje čitanja od najranije dobi, razvijanje čitalačkih navika u djece, rad s bebama i malom djecom i njihovim roditeljima, rad s djecom predškolske i niže školske dobi, razvijanje knjižnične kulture kod djece, promocija kvalitetne književnosti za djecu, ukazivanje na kvalitetnu knjigu i ilustraciju, knjiga kao pomoć u odnosima djece i roditelja, približavanje književno-umjetničkih tekstova najmlađim čitateljima, rad s djecom s teškoćama, ali i rad s osobama s intelektualnim teškoćama, rad s roditeljima, čitanje kao dio odgoja djeteta, rad s mladima, rad s odraslima, rad s marginalnim skupinama (gluhima, zatvorenicima), osiguravanje slobodnog pristupa informacijama, bolja vidljivost knjižnice u zajednici, suradnja s knjižničarima, odgajateljima, učiteljima, volonterima i ostalim zainteresiranim pojedincima, udrugama, organizacijama i ustanovama, korištenje novih tehnologija u službi promicanja knjižnice, knjige i čitanja, slobodan pristup informacijama kao ključ napretka, učenja i razvoja.
Dobitnica je brojnih nagrada od kojih su: Godišnja nagrada Ministarstva socijalne politike i mladih za 2014. godinu za promicanje prava djeteta, Nagrada za inovativnu promociju čitanja u Europi za 2017. godinu za program Čitateljski program za roditelje i djecu u kaznionicama koju dodjeljuje ILA – International Literacy Association, primila nagradu CRNA OVCA – posebno priznanje za popularizaciju hrvatske slikovnice (2020.).

Ovim putem molimo Vas da ovaj poziv proslijedite svima za koje vjerujete da bi ih naša onlineradionica mogla zanimati. Više informacija potražite na www.kulturnjak.hr ili na našoj Facebook stranici.


Kulturnjak.hr projekt je čiji je nositelj udrugaImpress(www.udruga-impress.hr) s partnerom Centrom za razvoj osobnih kompetencija i zaštitu ljudskih prava (https://crok.hr). Ukupan iznos projekta je 491.008,00 kn. Europska unija je u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020. iz Europskog socijalnog fonda sufinancirala iznos od 417.356,80 kn.


Sadržaj objave je isključiva odgovornost udruge Impress.

WhatsApp%20Image%202021-03-22%20at%2014

Autorice koje nas inspiriraju

One su inspiracija, one su snaga, one su žene za sva vremena! Inspirativne, hrabre, uporne u ostvarenju svojih ciljeva. Mnogi u životu traže uzore koji pokazuju da i mi možemo uspjeti i ostvariti svoje snove, da možemo biti snažni i vjerovati u sebe. Mnogi snagu za ostvarenje vlastitih želja pronalaze u knjigama čije su stranice ispisale odvažne žene koje se nisu bojale mijenjati svijet u kojem žive, koje su imale snage suprotstaviti se i izboriti za ciljeve u koje vjeruju.

Ako tražite inspiraciju, ako tražite snagu, ako trebate vjetar u leđa – možda Vam upravo ove knjige ponude sve to.

Knjiga Naš put je jasan, Kako otkriti smjer i svrhu vašeg života dugo je bila na vrhu lista najpopularnijih knjiga, a mnogi tvrde da im je pomogla pronaći željene odgovore za kojima je i slavna Oprah tragala.

Naš put je jasan, Kako otkriti smjer i svrhu vašeg života, Oprah Winfrey

Slavna televizijska voditeljica Oprah Winfrey u uvodu ove svoje nove knjige ovako je opisala zbog čega je napisala ovu knjigu i komu je ona namijenjena: Jednostavno pitanje Koja je svrha mog života? postavljeno na internetu dovoljno je moćno da izmami gotovo milijardu odgovora. To je nevjerojatna posljedica toga kako ljudi sebe doživljavaju te koliko čeznu za životom koji ima smisla. Naoko, upisivanje tih pet malih riječi …koja – je – svrha – mog – života … u tražilicu i stiskanje tipke Enter čini se beznačajno, no to je zapravo dubok odraz jedne intimne molitve koja raste u najdubljem predjelu srca. Time tražimo da budemo primijećeni. Započevši tu potragu u tražilici pokazali smo da smo spremni započeti svoj put prema uzvišenom životu ispunjenom smislom i značenjem. A evo i odličnih vijesti. Iza tog labirinta digitalnih poveznica postoji samo jedno biće koje može otključati odgovore na sve ono što trebate postati. Ta čudesna duša javlja se vaš čitav život. Naravno, govorim o vama! Smatram da smo svi mi rođeni s nekom svrhom. Bez obzira na to tko ste, čime se bavite ili koliko vam se čini da je dalek vaš put, dotaknula vas je sila veća od vas samih kako biste mogli odazvati se svom Bogom danom pozivu. Govorim o najuzvišenijem trenutku sudbine, o razlogu zbog kojeg postojite. Svatko od nas ima osnovnu ulogu u cjelokupnom čovječanstvu. Vi samo morate pratiti svoj put kako biste odgovorili na taj poziv. Prema riječima kineskog filozofa Lao Cea, putovanje od tisuću milja započinje jednim jedinim korakom. Nadam se da će vam knjiga Naš put je jasan pružiti mudrost iz iskustva vizionara, umjetnika, učitelja i pionira koji su hodali tim putem prije vas, a koji su sa mnom podijelili ono što ih je nadahnulo i što su naučili. Zajednička nit između svih njih glasi: Oni su shvatili da u ovom svijetu nema djelovanja bez postojanja. Na ovim stranicama pronaći ćete vodič za pokretanje svih slojeva tog čuda koje vas čini jedinstvenima – te za njegovu primjenu na život kakav ste zamislili. Za život pun svrhe potrebna je hrabrost. U jednom trenutku i ja sam bila razapeta između onoga što je svijet očekivao od mene i onoga što sam smatrala istinskom ja. Danas sam posve sigurna u to što je moj poziv. To je tako jer sam počela slušati svoj instinkt i razmišljati o odlukama koje donosim svaki dan. Ako ste na raskrižju u svojoj karijeri ili vezi, ako se mučite s financijama, ovisnošću ili svojim zdravljem, vaš put prema održivoj promjeni počinje tako da odredite što je vama najvažnije. Svi smo mi na Zemlji ograničen broj godina. Kako želite provesti svoju dragocjenu, nezaustavljivu budućnost? Nema potrebe da protratite još ijedan dan pitajući se ima li život nekog višeg smisla. Ima. A na vama je da ga otkrijete. Kad god budete spremni.

Razmišljaj kao kraljica jer se ona ne boji pada. Neuspjeh je samo stepenica prema velikim stvarima. Oprah Winfrey

Puno odgovora na životna pitanja nudi i knjiga Lekcije, Moj put ka smislenom životu slavnog modela Gisele Bündchen. Knjiga je predivan vodič kroz život, a ispisana je u obliku memoarskih priča. Knjiga je podijeljena na poglavlja koja sva od reda nose imena Giselinih lekcija koje ona sad rado dijeli i s nama. Naravno, na početku je uvod, na kraju zahvale, ali osam lekcija koje nam nudi su 1. Sve počinje disciplinom, 2. Izazovi su prerušene prilike, 3. Kvaliteta vašeg života ovisi o kvaliteti vaših odnosa, 4. Naše misli i riječi su moćne, koristite ih mudro, 5. Raste ono čemu pridajete pozornost, 6. Priroda: naša najveća učiteljica, 7. Čuvajte svoje tijelo kako bi ono čuvalo vas, 8. Upoznajte sebe. Ako tražite neke nove životne lekcije, svakako zavirite u ovu zanimljivu knjigu.

Lekcije, Moj put ka smislenom životu, slavnog modela Gisele Bündchen

Gisele Bündchen jedna je od najpoznatijih supermodela svih vremena. Poznata diljem svijeta po svojim poslovnim sposobnostima, filantropiji i zalaganju za očuvanje okoliša, časopis Forbes ju je proglasio jednom od najmoćnijih žena na svijetu, kao i jednom od najplemenitijih slavnih osoba. Imenovana je Ambasadoricom dobre volje za UNEP (Program Ujedinjenih naroda za okoliš), a Sveučilište Harvard joj je dodijelilo titulu počasne građanke u borbi za zaštitu okoliša kako bi odalo priznanje njezinom trudu o pitanju ekologije. Živi blizu Bostona sa svojim suprugom, vođom navale New England Patriotsa, Tomom Bradyjem, njihovom djecom i psima. Zarada od prodaje ove knjige ide fondaciji LUZ koju je Bündchen utemeljila 2007. godine, a koja se bavi društvenim i ekološkim problemima. Putovanje Gisele Bündchen započinje na jugu Brazila gdje je odrastala s pet sestara, igrala odbojku i spašavala mačke i pse lutalice. Istini za volju, željela je postati profesionalna odbojkašica ili veterinarka. Međutim, u dobi od četrnaest godina sudbina je neočekivano uplela prste u obliku agenta za modele koji ju je uočio u Sao Paulu. Četiri godine poslije, kad se pojavila na nezaboravnoj reviji Alexandera McQueena na kišom natopljenoj modnoj pisti u Londonu u proljeće 1998., otpočela je njena spektakularna karijera i okončano razdoblje heroin chica u modnoj industriji. Otada se Gisele pojavila u gotovo 450 reklamnih kampanja i na više od 1200 naslovnica časopisa. Nastupila je na skoro 500 modnih revija zastupajući neke od najutjecajnijih svjetskih brendova. Gisele je postala ikona i ostavila dubok trag u modnoj industriji. No sve do sad tek je šačica ljudi imala priliku upoznati pravu Gisele, ženu čiji je privatni život u potpunoj suprotnosti s njenom slikom u javnosti. U Lekcijama nam po prvi put otkriva tko zapravo jest i što je sve naučila tijekom proteklih 38 godina, a što joj je pomoglo da živi smislenije – putovanje je to koje čitatelja vodi od djetinjstva koje je provela bosonoga u malom brazilskom gradiću sve do međunarodno priznate karijere, majčinstva i braka s nogometašem Tomom Bradyjem. Priča o otvaranju i ranjivosti, Lekcije otkrivaju unutarnji život jedne vrlo javne osobe.

Najbitnije je naglasak staviti da budete najbolji u onome što radite, da date sve od sebe. Ne najbolji u usporedbi s drugima nego najbolja verzija sebe. Gisele Bündchen

Žena s planom, Savjeti za život pun ljepote, avanture i uspjeha, Maye Musk

Ovih je dana na našem jeziku izašla jedan od najiščekivanijih knjiga godine, knjiga Žena s planom, Savjeti za život pun ljepote, avanture i uspjeha autorice Maye Musk. Žena velikog životnog iskustva u svojoj knjizi vrlo otvoreno progovara o svojem putu od bijede i razočarenja do osobnoga ispunjenja i uspješne karijere modela koja traje i danas. Mnogima je razlog za čitanje ove knjige činjenica da je Maye majka Elona Muska. Njezin izdavač tvrdi da je ovo štivo zapravo namijenjeno ženama kojima treba ‘veliki plan’ kako bi prestale biti zaglavljene u životu koji ih ne ispunjava. 

Ovo je knjiga o nevjerojatnoj ženi, svjetskoj predavačici, nutricionistici i supermodelu, koja i u 72. godini osvaja modne piste te puni naslovnice svjetskih časopisa. Međutim, stvari nisu oduvijek bile glamurozne. Maye Musk, inače majka tehnološkog giganta Elona Muska, prošla je trnovit put do uspjeha. Njezin život obilježio je brak u kojem je bila zlostavljana, razvod u 31. godini te borba za posao i egzistenciju. Usprkos svim nedaćama, sama je podigla troje poduzetne djece te ostvarila uspješnu karijeru dijetetičarke, krećući od nule u osam gradova u tri različite države i na dva kontinenta. Zahvaljujući svojem neslomljivom stavu i neukrotivoj naravi, sada kaže da živi svoje najbolje godine! Svoja bogata iskustva Maye Musk pretočila je u stranice pune životne mudrosti s praktičnim savjetima za karijeru (što više radiš, sreća će te lakše pronaći), obitelj (one koje volite pustite da idu svojim putem), zdravlje (ne postoji čarobna tableta), avanturu (promijenite državu ako je potrebno: riskirajte, uvijek se možete vratiti), ljepotu (bolje je biti zanimljiv nego lijep) i još puno toga. Ovo je priča o snazi i hrabrosti potrebnoj da ponovno nakon mnogih padova pronađemo sebe. Maye Musk govori o prednostima zdravog načina života te o tome kako slijediti vlastitu mudrost, a pritom nije bezvrijedni propovjednik. Ako osjećamo da smo zaglavili u životu i ne vidimo da se može dogoditi nešto bolje, potrebna nam je promjena jer nesretan život nije život. Priznaje kako se i sama valjala u svojim razočaranjima predugo i prečesto, sve dok nije počela planirati promjene. Možda ne možemo kontrolirati sve što se u životu događa, ali sretni, zdravi i ispunjeni možemo biti u bilo kojim godinama, sve što trebamo je dobar plan.

Bolje je biti usamljen, nego živjeti u strahu. Biti nesretan puno je gore. Samoća me nikad nije natjerala da se poželim vratiti u nesretan brak. Financijska borba puno je bolja od svakodnevnog maltretiranja. Ne trebaju mi velika kuća, skupa odjeća, automobili, zrakoplovi, brodovi, farme u paketu sa svakodnevnim jadom. Maye Musk

Louise L. Hay autorica je mnogobrojnih uspješnica i začetnica self-help filozofije. Jedna od njezinih najuspiješnijih knjiga je Kako iscijeliti duh i tijelo iz 1988. godine koja je jednako aktualna i danas, kao i prije tridesetak godina. Knjiga je prodana u milijunima primjeraka, prevedena na 25 različitih jezika, a njezina filozofija primjenjuje se i službeno uči kroz Hay House centre diljem svijeta. Louise L. Hay je svojom filozofijom kroz knjige milijunima ljudi promijenila način gledanja na misli, sebe i općenito na život. Po filozofiji Louise Hay, voljeti sebe i voljeti druge jedan je od najvažnijih zadataka dok smo na ovom planetu, a iscjeljenje pojedinca vodi k iscjeljenju cijele planete.

Zahvalnost, Louise L. Hay

U inspirativnoj knjizi Zahvalnost Louise L. Hay prikupila je uvide i priče te na jedno mjesto stavila mudrosti nekih od najpoznatijih svjetskih učitelja i autora koje poznaje (dr. Wayna Dyera, dr. Doreen Virtue, dr. Bernija S. Siegela, dr. Susan Jeffers, dr. Joan Borysenko i mnogih drugih) – ljudi koji su pokazali moć zahvalnosti u vlastitu životu. Zahvalan stav nam pomaže da vidimo sve više toga na čemu možemo biti zahvalni. Obogaćuje nam ionako obilno ispunjen život. Manjak zahvalnosti ili stalno žaljenje i prigovaranje donose malo toga čemu se možemo veseliti. Ljudi koji se stalno žale smatraju da u svojem životu imaju malo toga dobrog ili jednostavno ne uživaju u onome što doista imaju. Louise L. Hay, motivacijska predavačica i autorica više od 30 bestselera svojim knjigama već više od 30 godina pomaže milijunima u osobnom razvoju, otkrivanju i ispunjavanju vlastitih potencijala u cijelosti.

Vi ste pokretač u ovome svijetu! Dobit ćete sve što odaberete misliti. U ovom trenutku počinje novi život. Svaki trenutak može biti i novi početak. Zato, pustimo da ovaj trenutak odmah i ovdje bude početak za vas. Od sada počinje promjena.” Louise L. Hay

Afirmacije Louise L. Hay za uspješan život

Sve što dotaknem pretvara se u uspjeh.

Ja zaslužujem najbolje i prihvaćam ga sada.

Privlačim bogatstvo svake vrste.

Financijski sam stabilna te imam za sve svoje želje i potrebe.

Imam posao koji me ispunjava i donosi mi obilje.

Autor teksta Antonija Putić

Fotografije Knjižara Knjigica, Bjelovar

Romana Kovačić – pisac

Bilogora je oduvijek pomalo mistično i neistraženo područje. Tu je svoj dom pronašla i spisateljica Romana Kovačić koja upravo inspirirana Bilogorom stvara nove priče za velike i male. Romana je autorica dviju knjiga “Bilogorske čarolije”: “Prinčeva staza” i “Vilenjsko igrišće” u kojima čitateljima otkriva čarobni svijet bajki Bilogore. Borba dobra i zla, mitovi, legende, priče koje su se prenosile s koljena na koljeno – sve je to u svojim knjigama Romana spojila u jedinstvenu cjelinu.

Pisci uglavnom znaju kad su se zaljubili u knjige. Znaš li i ti?

Čarolija knjige i pričanja priča prati me od djetinjstva jer su nam roditelji puno čitali i pričali priče za laku noć. U osnovnoj školi imala sam odličnu učiteljicu iz hrvatskoga jezika (Slobodanku Martan) i išla sam na dodatnu nastavu iz literarne. S njom smo svašta radili. Glumili, recitirali, igrali igrokaze, pisali. S njom sam i osvojila svoju prvu nagradu na natjecanju Društva za znanstvenu fantastiku SFERA za priču „Čarobni govor mog djetinjstva“. Danas je potrebno provoditi projekte milijunskih iznosa kako bismo promovirali čitanje. S jedne strane potpuno suludo, a s druge neprocjenjivo potrebno. Čak je i ova godina proglašena Godinom čitanja od strane Ministarstva kulture. Svako doba donijelo je svoje vrline i mane. Jasno mi je da smo danas prekrcani površnim, netočnim, neprovjerenim informacijama, ali zbog toga smo obvezni izvještiti se u kritičkom pristupu svemu pročitanom. Svijet nam je na dlanu i voljela bih kada bismo svi zajedno podupirali digitalne sadržaje koji su neovisni pružatelji provjerenih, istraženih, pismenih, inteligentnih i zanimljivih informacija. I tome poučiti djecu.

Koliko te škola oblikovala za pisanje? Koji ti je bio omiljeni predmet u školi?

Mislim da nisam imala omiljeni predmet. Svaki je bio na svoj način zanimljiv. Išla sam i u Glazbenu školu, kasnije i u Glazbenu gimnaziju (paralelno s Općom gimnazijom). Ono što me uvijek pratilo, a prati me i danas, je simbolička igra. Svoju svakodnevnicu pretvorim u neki drugi, čarobniji svijet. Što sam starija, uočavam sve više zlikovaca među nama pa njihova djela pretvorim u djela nekog tužnog i osamljenog lika. Zaista vjerujem da smo svi u svojoj biti dobri, ali potrebno je puno snage i vjere u sebe kako bismo održali tu iskru dobrote iznad ognja negativnosti. Možda bi odgovor na pitanje omiljenog predmeta bio svaki predmet koji je omogućavao maštanja. Tu su, naravno, veliku ulogu imali učitelji i profesori. Nisu svi koji rade taj posao pogodili svoj životni poziv, ali oni koji jesu i danas žive u meni.

Kad si prvi put objavila neki svoj tekst?

Nagrađena priča sa SFERE bila je objavljena u njihovoj knjizi, a to je bilo u šestom razredu osnovne škole.

Čitaju li tvoji roditelji, prijatelji tvoje knjige?

Roditelji, brat Nino i sestra Željka su uvijek prvi čitatelji i bez njihove ljubavi i potpore ne bismo danas imali tiskane dvije bajke „Bilogorske čarolije“. Ponekad kada se osvrnem oko sebe, oko okoline u kojoj živim, imam osjećaj kao da smo mi odgojeni na nekom drugom planetu. Hahahaha (smijeh). Često sam to znala pitati i mamu kada bih se suočila s nekim užasnim ljudskim ponašanjem. Čitaju i prijatelji, tj. njihova djeca. Lijepo je čuti dječji smijeh i znatiželju kada čitaju bajke. Bajke su ilustrirane pa ih barem svi prelistaju. Miroslav Vincelj (ilustrator bajke „Bilogorska čarolija“) bio je zaista talentiran samouki ilustrator.

Tko ti je najveći kritičar?

Roditelji, brat i sestra. Bez njihova odobrenja ne bih išla u javnost.

Kako je bilo surađivati s ilustratorom Miroslavom? Koliko ste se razilazili u mišljenjima?

Miroslav i ja smo kolege s fakulteta i jako dobro smo surađivali. „Bilogorsku čaroliju: Prinčevu stazu“ napisala sam u teškom razdoblju svojeg života pa bih mogla reći da me je spasila i pokazala mi svjetlo na kraju mračnog tunela. Kada su ju pročitali moji kod kuće, prva reakcija je bila: „Ovo treba ilustrirati! Imaš nekoga?“. I Miroslav se nametnuo kao logičan izbor. Našli smo se u Bjelovaru u kafiću „Asturias“ i ostalo je povijest. Mislim da mogu slobodno reći da mu je bilo drago što sam ga uključila u tu priču. I on je bio pomalo udaren u tom bajkovito fantastičnom smjeru pa nismo imali problema oko suradnje. Nažalost, Miroslav je nedavno preminuo. Duga bolest prekinula je njegov mladi život. Kad sam saznala, imala sam osjećaj kao da glumim u filmu. Tih nekoliko dana morala sam se natjerati razmišljati racionalno, da njega zaista više nema i da se neće vratiti. Prolazilo mi je kroz glavu: „Ma ovo je samo privremeno, već će on nazvati, poslati poruku, pitati je l’ radim na trećem dijelu…“ I onda bih shvatila da se to neće dogoditi. Nakon nekoliko dana bio mi je rođendan. I gledam ljude oko sebe koji su sretni i vesele se mojem rođendanu, a ja bih najradije pobjegla. Vrijeme za žalovanje je iznimno bitno. Moramo sami sebi dopustiti tugu jer inače ne možemo nastaviti dalje. Bili smo dobri prijatelji, dobri suradnici na bajci i svijetu će definitivno nedostajati takav umjetnik.

Dokle god neko dijete, malo ili veliko, bude listalo bajke, Miroslav će i dalje živjeti među nama. Mnoge je živote dotaknuo i ostavio u njima svoj trag.

Promocije tvojih knjiga uvijek su nešto posebno i neobično, baš poput samih knjiga.

Za promociju bajki imali smo predstave sa scenografijom, glazbenim i maglenim efektima i kostimiranim glumcima. Predstave su odigrali glumice i glumci iz OŠ Veliko Trojstvo pod kreativnim vodstvom učiteljice Ivane Dolovski. Bilo nas je svugdje. Od manifestacije „Đurđeva“ u Velikom Trojstvu, u Hrvatskoj kući „Materina priča“ u Zagrebu, na LegendFestu u starom gradu Lukavcu, u povodu Međunarodnog dana pismenosti u Gradskoj knjižnici Grada Zagreba, na Cvjetnom trgu u Zagrebu, u Narodnoj knjižnici „Petar Preradović“ u Bjelovaru, u kazalištu Trešnja u Zagrebu, u Gradskoj knjižnici u Samoboru, na Međunarodnom sajmu knjiga u Bologni, na „Daruvarskom kulturnom ljetu“, bjelovarskoj Terezijani. Promocija „Prinčeve staze“ bila je 2015. godine i prvi glumci su sada već mladi odrasli punoljetni ljudi. Zaista se ponosim njima jer su prekrasna, inteligentna i marljiva djeca. Iznimno sam sretna zbog svih uspomena koje nosimo u sebi. Meni je bilo najljepše na LegendFestu u starom gradu Lukavcu dok je tamo bila najlošija predstava! Hahahaha! (smijeh) Nije nam zvuk radio, publika je pričala prvu polovicu predstave, ali ambijent je bio predivan. To mi je jedna od najdražih naših putujućih predstava. Glumice iz druge predstave iduću godinu kreću u osmi razred, osim jedne koja kreće u srednju školu. Nismo imale toliko predstava i druženja, najviše zbog pandemije, ali ipak imamo lijepe uspomene iz Velikog Trojstva, Bjelovara i Samobora. Za predstave smo napravili i scene. Miroslav je nacrtao crteže i po njima su otisnute scene na ceradi dugoj 8 metara i visokoj 2 metra. Kostime smo radili moja obitelj i ja. Jedno prekrasno iskustvo.

Bilogora je super inspiracija, ali što te još inspirira?

Vječno pitanje. Inspiracija nije problem. Vrijeme je problem. Zanimljivo je kako ljudi misle da je to vrlo jednostavno. Sjedneš i za trenutak, dva napišeš knjigu. Prije samog pisanja slijedi cijeli proces razmišljanja, promišljanja, smišljanja, šetanja po šumi, udaljavanja od digitalnog svijeta, istraživačkog rada… Katkad je to jedna riječ o kojoj razmišljam danima. Užasno mi se svidi i dok god ne osmislim njezinu ulogu, neće me prestati proganjati. Ponekad je to osmijeh neznanca, penjanje vjeverice na drvo, pogled našeg mačka Micija ili neka duhovita gesta naše kujice Lili. I oni su likovi u mojoj bajci. Kada sam pisala „Prinčevu stazu“, Mici se nametnuo kao jedan od likova jer me strašno podržavao u istraživačkom radu. Često mi je ležao na papirima i knjigama „pružajući mi potporu“, dok nisam shvatila da i on želi ući u bajku. Nakon toga mi je detaljno prepričao što želi da napišem o njemu. A znate, mačke su pripitomile ljude, a ne mi njih. Lili je svijet za sebe. Rođena u vrijeme pisanja „Prinčeve staze“. U listopadu 2014. godine upoznala sam ju u Daruvaru (radila sam u jednom obrtu za poljoprivredne i poslovne usluge) i zaljubila se na prvi pogled. Pas prije nje ugrizao me dvaput pa smo svi kod kuće bili poprilično pogođeni tim događajima. Bio je dogovor da više nećemo imati psa, ali bila sam užasno tužna bez psa. Fizički ožiljci nisu problem, dapače, ali psihičke sam morala izliječiti. Znala sam da moju tugu može izliječiti jedino novi pas. I tako je skovan pakleni plan pa je Lili stigla za tatin rođendan. Tko god je čitao Pullmana, bit će mu sve jasno kada kažem da je ona moj demon. Kad konačno sjednem i krenem pisati, onda to zaista fluidno teče. Kada posložim bilješke s glavom, sjednem i pišem. Bitno mi je da ju napišem dok mi je još svježe, dok sam cijela „unutra“.

Zaboraviš li katkad neke priče koje nisi zapisala?

Daaaaaaa. Hahahahahaha! (smijeh) Možda i nije baš smiješno, ali tako je. Poučena zaboravljenim idejama, počela sam zapisivati. Ponekad je to samo jedna riječ oko koje se izveze jedna epizoda radnje. Užasno puno sanjam pa i snove iskoristim u pisanju. Voljela bih da „Bilogorska čarolija“ dobije svoj oblik i u nekom drugom mediju. Dvaput sam ju prijavljivala na Javni poziv HAVC-a za poticanje audiovizualnih djelatnosti i stvaralaštva, sad još radim na nekim detaljima, usavršavam materijale, bila sam i u nekim pregovorima za prijavu na HRT-ov javni poziv za seriju za djecu, ali stigla je pandemija pa je to ostalo u zraku. Nadam se da će dozreti trenutak i za takav rast. Zaista bih voljela da bajke narastu. Možda pronađem kolačić s porukom Pojedi me. ?

Kako kreiraš likove u svojim knjigama?

„Bilogorska čarolija“ stvorena je zbog želje za očuvanjem i promocijom Bilogore, autentične bilogorske mitološke baštine i drvenih skulptura na otvorenom „Svijetlih pruga“. Početkom 2002. godine, idejom umjetničkoga rada u drvu hrasta, M. P. Arvaya, dipl. ing. šumarstva i Dubravka Adamovića, akademskog slikara, a pod vodstvom pokojnog prof. Slavomira Drinkovića, akademskog kipara, započela je terenska nastava „Svijetle pruge“. Na temelju triparitetnog dugoročnog Ugovora o međusobnoj suradnji Hrvatskih šuma, Bjelovarsko-bilogorske županije i Akademije likovnih umjetnosti iz Zagreba, studenti 3. i 4. godine Kiparskog odsjeka te po jedan afirmirani gost umjetnik na kraju školske godine održavaju terensku nastavu izradom vlastitih radova – skulptura u drvu prema zadanoj temi. Svake godine nastaju nove prekrasne skulpture, a stare se, nažalost, ne održavaju. Zbog toga sam ih odlučila uključiti kako bih im podarila vječni život! Vile sam odlučila povezati sa cvijećem koje raste na Bilogori, pa tako imam Vilu Pasjeg zuba, Vilu Trojačke ruže, Vilu Visibabu i Vilu Ljubicu. Neki likovi su stvarna bilogorska mitološka bića poput Coprnice, Mrakača, Glođana i Noćnog jagara, a mačak Mici i kujica Lili su naše životinje. Ima elemenata u bajkama u kojim dajem počast autorima kao što su Ivana Brlić Mažuranić, Tolkien, Martin, Bulgakov … Upotrijebila sam bilogorske zagonetke, dječje igre i tajni dječji jezik brzalice-čaralice. Istraživala sam zapise od Zvonimira Lovrenčevića i knjige od Gordane Marte Matunci.

Kad najčešće pišeš?

Zapišem nešto gotovo svaki dan, ali nemam neko određeno vrijeme. Nije to strogo navečer ili rano ujutro nego kad uklopim istraživačke materijale, bilješke i razmišljanja. Katkad mi ne smeta niti buka cijelog svijeta, a katkad mi odgovara tišina. Sve zavisi od situacije i raspoloženja. Jednu kratku priču napisala sam na mobitelu. Proganjala me je i morala sam sjesti i zapisati ju dok je još cijela u glavi. Za bajke sam unaprijed pripremila sve materijale (bilješke, riječi, rečenice, likove, zagonetke, coprije, kostur radnje…). Kada sam sve prikupila, sjela sam i pisala. Ujutro, popodne, navečer, u svakom slobodnom trenutku. Naravno, imam perioda i kad uopće ne pišem, ali ne traju dugo, po nekoliko dana. Najčešće zbog nedostatka vremena. Glup razlog, ali tako je. Radim u udruzi Lokalna akcijska grupa Sjeverna Bilogora, imam kod kuće dva konja, par mačaka, mačka i kujicu. Kad obavim sve sa svojim životinjama, uglavnom idem na spavanje. Možete zamisliti moj bogat društveni život u ljudskom društvu! Hahahaha (smijeh). Ovisi i o godišnjem dobu, tj. dužini dana. Ponekad znam sjesti i pisati vani, u svojem dvorištu, okružena svojim dragim bićima. Mogu preživjeti bez pisanja, ali vrlo često me proganjaju priče koje ne napišem. Doslovno kao mali demoni sa šarenim irokezama i ogromnim iskričavim krilima. Sad me proganja treći nastavak „Bilogorske čarolije“. Trenutačno čistim ideje u glavi, bistrim likove, razmišljam i razmišljam i razmišljam, zapisujem lijepe riječi, rečenice. Ponekad mi se složi baš lijepa rečenica i onda njoj prilagodim okruženje. Uskoro ću na godišnji na kojem planiram i pisati. ?Prvo sve zapisujem na papiru. Ideje, misli, istraživanja. Volim papir, olovku i šiljilo. Nekako mi je taj proces pisanja olovkom na papiru neprocjenjiv. Zaista imam osjećaj da nešto stvaram. U jednom trenutku moram odlučiti da je sada dosta i krećem s pisanjem na računalu.

Tko su ti omiljeni pisci?

Mislim da nemam omiljenog pisca. Volim promjene. Netko obožava ljeto, a ne voli zimu. Ja volim godišnja doba. Volim promjenu. Nemam omiljenu boju ili neku koju ne volim. Jedan dan mi je najljepša šumsko zelena dok je drugi dan hit ružičasti grejp. Tako je i s knjigama. Svaka knjiga koju pročitam sadržava vrijednost. Onaj koji ju je stvorio uložio je sebe u nju. Svoje vrijeme, svoju ljubav prema pisanju, sebe. Oni koje baš volim su J. R. R. Tolkien i G. R. R. Martin. Ali ima tu i Poea, Tolstoja, Olje Savičević Ivančević, Kinga … Sada čitam Pax od Sare Pennypacker, Dječak, lisica, krtica i konj od Charlieja Mackesyja i A Game of Thrones od G. R. R. Martina, opet. Serije nisu ni do koljena knjigama.

Kojih bi pet knjiga svi trebali pročitati?

Jao, samo pet knjiga… ?

Mali Princ, Antoine de Saint-Exupéry

Đavolji eliksiri, E. T. A. Hoffmann

Priče iz davnina, Ivana Brlić Mažuranić

Ubiti pticu rugalicu, Harper Lee

Hiljadu sjajnih sunaca, Khaled Hosseini

Majstor i Margarita, Mihail Bulgakov

Gospodar prstenova, J. R. R. Tolkien (G. R. R. Martin još nije gotov sa svojom Pjesma leda i vatre)

Zločin i kazna, F. M. Dostojevski

Kiklop, Ranko Marinković

Biblija

Povijest pčela, Maja Lunde.

Stat ću jer bih mogla pisati do kraja vremena. ?

Autor teksta : Antonija Putić

Fotografije : Mane Sergoyan – Impress

Biografije – knjige

Političari se vrlo često trude biti veće zvijezde i od samih zvijezda. Slikanja, duhovite izjave, gostovanja u popularnim emisijama, pričanje viceva, ispijanje kava s običnim ljudima, objavke na svim društvenim mrežama, komentiranje svih aktualnosti – taktike su to koje redovito koriste influenceri, glazbene i filmske zvijezde, ali sve više i političari. Od obilazaka bolnica, vinograda, polaganja vijenaca, slučajnih susreta s ljudima koji su poznatiji od njih – sve to treba zabilježiti kamerom i objaviti. Tako se stvara interes javnosti i privid da je i političar važan, na svim važnim mjestima, sa svim važnim ljudima, svi ga znaju, on ima veze i poznanstva. Jesu li za tu lažnu sliku koju političari rade sami o sebi kroz društvene mreže i medije odgovorni sami mediji, neizmjeran interes publike koja želi znati apsolutno sve o političarima, potreba političara da dopru do svakog potencijalnog glasača ili nešto sasvim deseto, teško je reći.

Nakon političke karijere mnogi od njih postaju gostujući predavači, a sve je učestalije i da se nakon političke karijere posvete onoj spisateljskoj. Ovih dana upravo je iz tiska izašla dugo očekivana biografija omiljenoga američkog predsjednika Baracka Obame – Obećana zemlja.

Memoari 44. predsjednika SAD-a Baracka Obame na čak 768. stranica donose uvid u život prvoga tamnoputog predsjednika Amerike.

Obećana zemlja, Barack Obama

U prvom dijelu njegove fascinantne priče saznajemo o mladenačkim knjigama, idealima i događajima koji su ga oblikovali i usmjerili prema aktivizmu i razvili u političku ambiciju koja ga je dovela do Bijele kuće. Osvrti u New York Timesu, Guardianu, Washington Postu i Marie Claire samo su neki od hvalospjeva knjizi koja je istodobno napeto političko štivo i vrlo osobni zapis o jednom od najburnijih razdoblja američke, pa i svjetske suvremene povijesti: kriza na Wall Streetu, ratovi u Iraku i Afganistanu, uloga SAD-a u Arapskom proljeću, razgovori najviših svjetskih državnika o klimatskim pitanjima i globalnoj sigurnosti, borba za nacionalnu mrežu zdravstvene skrbi, saniranje ekološke katastrofe Deepwater Horizon i hvatanje Osame bin Ladena, samo su neki od problema s kojima se morao nositi prvi afroamerički predsjednik. Prekrasno napisana i moćna knjiga u kojoj se jedan od najvećih svjetskih vođe suvremene povijesti ogolio bez presedana, iskreno govoreći o neslaganjima, razočaranjima, pogreškama i moralnim dvojbama koje je proživio, ali isto tako i o dirljivim trenucima, prekrasnim, hrabrim, samozatajnim ljudima. To je i priča o nadi i vjeri u demokraciju, u politiku koja može nadići podjele, zamjeranja i mržnju i graditi društvo na suosjećanju, međusobnom uvažavanju i zajedništvu.

Knjiga ne silazi s liste najpopularniji knjiga diljem svijeta od svog izlaska 17. studenoga 2020., a glad za informacija o obitelji Obama mnogi su potražili i u knjizi popularne Michelle Obame, prve dame Amerike koja je 2018. objavila knjigu Moja priča. Knjiga je to koju su hvalili svi od reda, a na 440. stranica popularna Michelle govori o pobjedama i usponima, aktivizmu i najvažnijim trenutcima u životu. Engleski naslov knjige je Becoming, a upravo o tome kako je postala Michelle Obama saznati možete u njezinoj knjizi.

Moja priča, Michelle Obama

Bivša prva dama Sjedinjenih Američkih Država, Michelle Obama, jedna je od žena kojoj se na svijetu najviše dive. Kao prva dama – prva Afroamerikanka u toj ulozi – pomogla je u stvaranju najsrdačnije i najotvorenije Bijele kuće u povijesti, a pritom se etablirala kao moćna zagovornica žena i djevojaka u Sjedinjenim Državama i po cijelom svijetu, dramatično zaokrećući način života u obiteljima prema zdravijem i aktivnijem življenju, stojeći pritom uza svojega supruga dok je vodio Ameriku kroz neke od njezinih najtežih trenutaka. U svojim iznimno otvorenim i iskrenim memoarima Moja priča Michelle Obama poziva čitatelje u svoj svijet, govoreći o iskustvima koja su ju oblikovala: od djetinjstva u South Sideu u Chicagu, do godina kada je radila kao menadžerica noseći se sa zahtjevima i majčinstva i posla, sve do vremena provedenog u Bijeloj kući te povratka u život privatne građanke.

Kad je izašla, Moja priča je istog trena postala globalni nakladnički hit, najbrže prodavana knjiga godine u Americi, knjiga koja je mnoge potaknula da uče, obrazuju se i ostvare svoje snove. Iznimno važne poruke koje Michelle Obama ispisuje na stranicama svoje knjige čitaju ljudi diljem svijeta, a gotovo svi book blogeri i književni kritičari nahvalili su prvu damu i njezina spisateljska umijeća.

Još jedna prva dama Amerike objavila je iznimno uspješnu knjigu – Teške odluke Hillary Clinton. Knjiga obiluje opisima zanimljivih susreta sa svim svjetskim moćnicima koje je Hillary imala prilike upoznati kao prva dama, senatorica iz New Yorka, ali i američka ministrica vanjskih poslova. Žena bogatog iskustva pretočila je svoj život na 624. stranice knjige koja je dugo bila bestseller, a ni danas, više od pet godina od izdavanja, ne gubi na zanimljivosti i aktualnosti.

Teške odluke, Hillary Rodham Clinton

Nema u Sjedinjenim Državama osobe koja ima više vanjskopolitičkog iskustva od Hillary Clinton. Stjecala ga je u trima različitim razdobljima, od 1993. do 2001. godine kao vrlo aktivna „prva dama Amerike“, kada je sa suprugom predsjednikom Billom Clintonom posjetila niz zemalja svijeta, zatim od 2001. do 2009. godine kao senatorica iz New Yorka te od 2009. do 2013. godine kao američka ministrica vanjskih poslova. Kada je objavila da se kandidira za predsjednicu Sjedinjenih Država, posebno je isticala činjenicu da će sa svojim velikim međunarodnim iskustvom znati kako jačati američki položaj i utjecaj u svijetu. A da pokaže koliko je kompetentna za taj dio predsjedničkih dužnosti, napisala je ove memoare o svojim međunarodnim aktivnostima, u kojima ima mnogo otkrića o tome što se događalo iza kulisa Bijele kuće i američkog Ministarstva vanjskih poslova dok je ona bila na njegovu čelu. U ovim memoarima Hillary Clinton vrlo plastično opisuje svoja brojna putovanja i susrete sa svjetskim državnicima, otkriva kako je donosila – u dogovoru s predsjednikom Barackom Obamom – mnoge teške odluke, te opisuje neke od najdramatičnijih situacija s kojima se kao ministrica suočavala. U toj vrlo opširnoj knjizi ona se bavi gotovo svim aspektima američke vanjske politike – opisuje odnose SAD-a s Kinom, Rusijom, Europskom unijom, način na koji je vođena američka politika prema Afganistanu i Pakistanu, spominje velike mijene u Burmi, tzv. Arapsko proljeće, izraelsko-palestinske odnose, odnose s Latinskom Amerikom te posebno poglavlje posvećuje incidentu u libijskom gradu Benghaziju koji se zbio u vrijeme kada je autorica bila ministrica vanjskih poslova. U tom su incidentu nepoznati pobunjenici ubili četvero američkih diplomata, među ostalima i američkog veleposlanika u Libiji, za što su mnogi optuživali upravo nju jer je sporo reagirala. Osobito je dojmljiv način na koji Hillary Clinton opisuje akciju u kojoj je likvidiran vođa Al Qaide, Osama bin Laden. Njezino viđenje svijeta i američke međunarodne politike, njezina predviđanja kako će se razvijati međunarodni procesi i dinamika odnosa među svjetskim silama iznimno su važni i znakoviti, osobito u svjetlu činjenice da je imala velike izglede postati predsjednicom SAD-a, kao prva žena na tom položaju.

Ja imam san – velike su riječi Martina Luthera Kinga koje i danas mnogi rado citiraju, a u čiju autobiografiju je uvijek dobro zaviriti. Martin Luther King Junior bio je američki baptistički svećenik, aktivist za građanska prava i jedan od najvećih vođa za prava američkoga crnačkog stanovništva. Njegova ostavšina i danas je vidljiva, a govori upisani u kolektivnu svijest mnogih. Karizmatičan, odvažan i neizmjerno hrabar, King je velikim slovima ispisao povijest, ali i budućnost mnogih.

Autobiografija, Martin Luther King

Autobiografija Martina Luthera Kinga donosi nam velikana 20. stoljeća, čovjeka čije nam se misli i djela o najvažnijim pitanjima našeg društva obraćaju jasno, produhovljeno i sa žarom, i dalje živo nadahnjujući u nama želje, nade i snove. Ispričan njegovim vlastitim riječima, koje je povjesničar dr. Clayborne Carson godinama skupljao u obimnoj dokumentaciji, govorima, predavanjima, propovijedima, intervjuima, radio i televizijskim snimkama, pred nama izranja jedan impresivan život: znatiželjno dijete; gorljivi student i aktivist; borac protiv segregacije; posvećeni pastor i strastan propovjednik koji neprestano iskušava svoju vjeru i ograničenja svoje mudrosti; brižan suprug i otac koji se trudi održati ravnotežu između obiteljskih obveza i sve većeg i zahtjevnijeg nacionalnog pokreta za građanska prava; nesputani mislilac i jedan od najvećih svjetskih vođa kojeg je beskompromisna vizija o mirotvorstvu, ljubavi i jednakosti svih ljudi tjerala dalje i više. Relevantna i autentična, ova Autobiografija daje nam rijedak uvid u povijesna događanja i velike, katkad kontroverzne osobe koje su obilježile sredinu 20. stoljeća: Johna F. Kennedyja, Malcolma X, Lyndona B. Johnsona, Mahatmu Gandhija i Richarda Nixona. Ova je vrijedna knjiga bogata i živopisna slika ljudi, vremena i događaja u doba promjena koje su oblikovale i još uvijek oblikuju našu budućnost.

Bob Woodward je legenda američkoga novinarstva kojega cijene i oni koji se slažu i koji se ne slažu s njim. Novinar, čiji su izvještaji o aferi Watergate rezultirali ostavkom Richarda Nixona, odvažno se uhvatio u borbu s Donaldom Trumpom. Bob Woodward je kroz karijeru pratio osam predsjednika, od Nixona do Obame.

Njegova zadnja knjiga Bijes govori o Trumpu kao vođi koji je odluke donosio instinktivno, bez previše promišljanja i slušanja savjeta, a mnogi idu toliko daleko pa navode da je upravo ova knjiga bila kap koja je prelila čašu za mnoge glasače sad već bivšeg predsjednika SAD-a. Trumpu je čašu prelila i knjiga Strah, prva knjiga koju je Bob Woodward napisao o njemu. Bijes je svojevrsni nastavak, ali i pokušaj Trumpa da se pokaže u boljem izdanju.

Trump je odbio surađivati na knjizi Strah, ali je pristao na suradnju za knjigu Bijes, tako nazvanu jer je Trump novinaru jednom prilikom rekao da “ne zna zašto, ali da u ljudima izaziva bijes”.

Bijes, Bob Woodward

U 17 snimljenih razgovora s Woodwardom u razdoblju od sedam burnih mjeseci, predsjednik daje nevjerojatno slikovit uvid u svoj um, a rezultat je autoportret koji je jednim dijelom demanti, a jednim ratoborna razmjena pomiješana s iznenađujućim trenutcima sumnje kad komentira opasnosti koje prijete njegovu mandatu i ono što naziva dinamitom iza svakih vrata. U ključnim točkama Bijes pokazuje kako su se Trumpove reakcije na sve krize 2020. temeljile na instinktima, navikama i stilu koji je razvio tijekom prve tri godine predsjedničkog mandata. Prisjećajući se prvih dana Trumpova mandata, Bijes otkriva ministra obrane Jamesa Mattisa, ministra vanjskih poslova Rexa Tillersona i direktora američke Nacionalne obavještajne agencije Dana Coatsa da sačuvaju sigurnost zemlje dok predsjednik uništava svaki privid kolegijalnoga donošenja odluka o pitanjima nacionalne sigurnosti. Bijes je rezultat nekoliko stotina sati razgovora sa svjedocima iz prve ruke te bilješki, e-mailova, dnevnika, kalendara i povjerljivih dokumenata brojnih sudionika. Woodward je nabavio 25 dosad neobjavljenih privatnih pisama koja je Donald Trump razmijenio s vođom Sjeverne Koreje Kim Jong Unom. Za vezu dvojice državnih vođa Kim piše da je kao iz flma fantastike. Trump uvjerava Woodwarda da će pobijediti Covid-19 i gospodarsku kataklizmu. Ne brinite se, Bobe. Okej? rekao je Trump autoru u srpnju 2020. Ne brinite se za to. Napravit ćemo još jednu knjigu. Vidjet ćete da sam imao pravo.

Autor teksta Antonija Putić

Fotografije Knjižara Knjigica, Bjelovar

Marijana Dragičević – spisateljica

Bjelovarska spisateljica Marijana Dragičević upravo je izdala svoj drugi roman – Špalir za raj. Roman koji s nestrpljenjem čekaju mnogobrojni zaljubljenici u njezino pisanje nahvalio je i Goran Tribuson, poznati autor i ime koje i sama Marijana često navodi kao osobu od autoriteta. Ljubavni prvijenac Rock strana bajke oduševio je i sve koji vole dobru glazbu, a tim putem mogao bi i Špalir za raj. Naime, roman ima ukupno 21 poglavlje, svako poglavlje nazvano je po pjesmama kultnog bjelovarskog punk rock benda Petar Punk. I sam naslov romana – ime je jedne od pjesama. Radnja romana počinje pronalaskom tijela ravnatelja muzeja Viktora Deda u muzejskom bunaru. I tu je još jedna poveznica s Marijanom koja i sama radi u muzeju, doduše, ne ovom iz romana, već u Muzeju Bjelovar.

Posao kao inspiracija?

Tako nekako.

Ali likovi u romanu nisu kolege iz Muzeja Bjelovar?

Ne, nisu, nikako. Iako se možda čini da jesu.

Otkad pišeš?

Kada sam zavoljela čitanje, još u vrijeme osnovne škole, pomislila sam da bih i ja mogla nešto napisati. Zanimalo me je li to teško i kako funkcionira. U školi su mi omiljeni predmeti bili hrvatski i povijest. Ostalo sve je bilo nužno zlo. I tako sam davne 2000. godine počela pisati roman o bijelom konju kojega se više od mene sjeća brat nego ja jer sam ga tjerala da ga pročita. Nisam bila jedna od onih koja je išla na Lidrano, novinarske skupine itd. Meni je bilo najvažnije čitanje i po tom pitanju pisanja sam samouka. Volim knjige, povijest, rekla bih – oduvijek.

Tko je prvi pročitao roman? Roditelj? Prijatelji?

Moji roditelji i brat su totalni nečitači i nisu pročitali roman. Što se tiče prijatelja, rekla bih da je omjer 50 : 50. Neki su ga odmah pročitali, a kod nekih je i dalje na polici i čeka svoje vrijeme. Suprug sve pročita.

Tko ti je najveći kritičar?

Najveći kritičar mi je definitivno suprug i na tome sam jako zahvalna. A onda Goran Tribuson. Goran Tribuson je, osim što je fenomenalan pisac, odličan čovjek. Katkad još uvijek ne mogu vjerovati da sam tolika sretnica da nađe vremena, pročita što mu pošaljem i pomogne mi tamo gdje treba promijeniti dio u knjizi. Kada se čujemo oko pisanja, on je jedini koji me baš razumije na toj nekoj razini, oko onoga što sam putem romana željela reći. Uvijek kao da pogodi epicentar romana koji gotovo svima promakne. Ne mogu to objasniti, ali samo znam da bolje savjete ne bih mogla dobiti. Puno toga sam naučila i učim, jer kada mi napiše što bi bilo bolje, uvijek mi navede i konkretan primjer pa nešto naučim i iz teorije književnosti.

Jesi li od onih pisaca koji čekaju inspiraciju? Što te inspirira?

Iskreno, nemam pojma što me inspirira. Ako imam baš dobru priču u glavi, onda ju ne zaboravljam jer mi se konstantno vraća u misli. Ove koje sam zaboravila i nisam zapisala, premda u oblik bilješke, vjerojatno nisu bile toliko dobre.

Dogodi li se da imaš neku dobru priču u glavi, ne napišeš ju i onda ju zaboraviš? Kako krećeš pisati roman?

Prvo vidim o čemu bi se u romanu moglo raditi. Krećem od radnje i onda razmišljam tko bi bili nositelji radnje. Kada otprilike to znam, onda krećem s razradom likova. Likove uvijek prvo ja moram upoznati, kao i cijeli roman, i tek onda krećem pisati. Meni je priprema sve.

Imaš li neko određeno vrijeme kada najviše pišeš?

Nemam neko određeno vrijeme jer pišem u ciklusima. Ako imam ideju za roman, počinjem pisati pripremu i tek kada sam gotova s tim, onda počinje pravo pisanje. Kada počnem pisati prvu verziju romana, pišem svakoga dana, minimalno jedno poglavlje, i nije važno u koje vrijeme iako mi najviše odgovara prijepodne.

Postoje li razdoblja u kojima uopće ne pišeš?

Većinu godine ne pišem. Ako računam na to da napišem jedan roman godišnje, pišem u prosjeku oko mjesec dana. Ovo ostalo ode na pripremu i kasnije prepravljanje grozne prve verzije koja je jedino za moje oči.

Možeš li bez pisanja?

Između prvog i drugog romana prošlo je gotovo četiri godine da nisam ništa pisala. Slobodno mogu reći da mogu jer se onda posvetim drugim stvarima. Ako nemam ideju za roman, neću pisati jer mi je to gubljenje vremena. Nikad ne pišem samo da pišem. Jako sam praktična što se tiče korištenja svojega vremena i ne volim ga gubiti na nešto što mi u konačnici nije do kraja izvedivo.

Mnogi pisci imaju neke rituale prije nego što počnu pisati. Imaš li ti pripreme prije nego što počneš pisati?

Ritual mi je da bez Miquelrius bilježnice pokraj sebe ne mogu pisati. Ona sadržava kompletnu pripremu i bez toga ne mogu napisati nijednu riječ. Uz nju, tu je oko stotinu kemijskih i flomastera raznih boja jer uvijek nešto križam ili nadopisujem u nju kako teče pisanje poglavlja.

Pišeš na računalu?

Da, pišem na laptopu.

Tko su ti omiljeni pisci?

Ja sam u duši zapravo najviše klasičar iako čitam sve i svašta jer mi to daje širinu. Najdraži su mi Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Victor Hugo, Mihail Bulgakov, Thomas Hardy, Jane Austen… Od suvremenijih volim Markusa Zusaka, Salmana Rushdiea, Murakamija. Od domaćih prvi je svakako Goran Tribuson, a nakon njega Kristian Novak. Od mladih nada istaknula bih Miru Morovića koji zasad ima napisan samo jedan roman i s nestrpljenjem očekujem drugi.

Kojih bi pet knjiga svi trebali pročitati?

Ne mogu reći kojih bi pet knjiga svi trebali pročitati jer je to vrlo individualno, ali mogu reći kojih su pet knjiga meni najdraže (Dostojevski – Braća Karamazovi, Hugo – Jadnici, Bulgakov – Majstor i Margarita, Hardy – Tessa iz porodice D’Ubervilles, Goran Tribuson – Povijest pornografije)

Što je teže pisati krimić ili ljubić?

Definitivno mi je teže bilo pisati krimić od ljubića.

Aktivna si na svojoj službenoj FB stranici (https://www.facebook.com/marijanadragicevicauthor) Koliko ti je važan taj kontakt s čitateljima?

Važan je jer razgovaramo o različitim knjigama, a ne samo o mojima. Ja njima nekad nešto preporučim što čitam, isto tako i oni meni. Mislim da je razmjena dojmova o čitanju važna jer kroz njih vidimo koji nam book blogeri, ali i sami autori odgovaraju. Posebno jer postoji hiperprodukcija pa treba ipak malo sporije birati ono što čitamo kako se ne bismo razočarali.

Radiš li na novom romanu? Što nam možeš otkriti o njemu?

Radim, idući na redu bit će dječji roman. To je sve što ću reći.

Autor teksta: Antonija Putić

Autor fotografija: Delimir Hrestak ( privatna arhiva )

Čitanje

Ljeto je vrijeme kad mnogi imaju više slobodnog vremena i kad se mogu posvetiti sami sebi. Čitanje je za mnoge na samom vrhu liste kako provesti slobodno vrijeme, kako se opustiti i naučiti nešto novo.

Čitanje je najbolji put koji nas vodi ka promišljanju o nama samima, našim potrebama, željama, svijetu koji nas okružuje. Znanstvene studije navode niz benefita onima koji čitaju, a dokazano je i da ljudi koji redovito čitaju ostvaruju bolje uspjehe u životu. Poznato je da čitanje širi vokabular i da su najbolji govornici vrlo često i strastveni čitači. Zasigurno se i Vama dogodilo da vodite razgovor u kojem sugovornik stalno ponavlja iste fraze. To su vjerojatno osobe koje ne čitaju … Već samo 20-ak minuta čitanja dnevno otvorit će Vam neke nove vidike, povećati koncentraciju, obogatiti vaš vokabular. Ako niste sigurni otkuda početi – zavirite u našu listu.

Za one koji ne vole ljubavne romane, a nemaju snage niti za neku težu stručnu literaturu tijekom ljeta, možda su popularne self help knjige idealan odabir.

Budni u 5, Robin Sharma

Kanađanin Robin Sharma svjetski je poznati govornik i konzultant te autor nekoliko svjetski uspješnih knjiga. Možda njegova knjiga Budni u 5 i nije najsretniji odabir za ljetovanje i one koji planiraju spavati duže, ali je svakako korisno štivo za sve one koji žele iskoristiti sve svoje potencijale.

U svijetu već dvadeset godina predstavlja svoj koncept Budni u 5 i uspijeva promijeniti živote mnogih. Njegova metoda je bazirana na jednostavnoj, ali i revolucionarnoj jutarnjoj rutini koja njegovim klijentima pomaže da budu produktivniji, zdraviji i da njihov unutarnji mir bude nedirnut svim izazovima s kojima se suočavaju tokom dana. Sada, pomoću ove knjige, njegova legendarna metoda dostupna je i na hrvatskom jeziku! Nakon četverogodišnjeg truda, Robin Sharma vam predstavlja metodu koja je mnogima pomogla da ostvare svoje snove bez da su morali žrtvovati svoju sreću, ljudskost i etičke i moralne vrijednosti. Ova očaravajuća i humoristična priča o dvoje običnih ljudi koji upoznaju ekscentričnog tajkuna koji potajno postane njihov mentor oduševit će vas i potaknuti da se i sami počnete buditi sa zorom. Napola manifesto a napola vodič, ova knjiga uči umijeću življenja dobrog života i promijenit će vam život. Zauvijek.

Jednako velik hit je i njegova knjiga Redovnik koji je prodao svoj Ferrari. Knjiga je u originalu objavljena prije 20 godina, a tijekom ova dva deseteljeća postala je veliki hit diljem svijeta, baš kao i Sharma čije su knjige prodane u više od 15 milijuna primjeraka diljem svijeta. Inspirativna priča usmjerena je otkrivanju hrabrosti te ravnoteže, obilja i radosti.

Redovnik koji je prodao svoj Ferrari, Robin Sharma

Radnja Redovnika koji je prodao svoj Ferrari se razvija kroz oči Juliana Mantlea, uspješnog odvjetnika koji je na rubu živčanog sloma zbog stresa, i koji konačno odluči napustiti svoje bogatstvo i otići na Himalaje pronaći mir. Tokom svog boravka u planini, Robin Sharma kroz Julianove riječi artikulira 7 temeljnih značajki prosvjetljenog bića: kontrola uma, osjećaj svrhovitosti, vjeru u proces, poštovati vrijednost remena, služiti druge i prigrliti sadašnjost. Ono što Julian Mantle nauči na svom putovanju, Robin Sharma želi usaditi i u vas: da živite život punim plućima, da vjerujete unutarnjem osjećaju i da ne budete rob materijalnome. Ova knjiga je neizostavan suputnik za sve one koji su na dugom putovanju prema boljem sebi, i kao takva ostavit će neizbrisiv trag u vašim životima.

Želite li se ostaviti prosječnosti i svega običnog, svakako potražite Sharmine knjige i uronite u svijet novih mogućnosti.  

Više o autoru potražite na https://www.robinsharma.com

Još jedan Kanađanin ne silazi s liste najčitanijih autora – klinički psiholog i proslavljeni profesor s Harvarda i Sveučilišta u Torontu dr. Jordan B. Peterson svojom knjigom 12 pravila za život oduševio je čitatelje diljem svijeta. Sad već slavna knjiga gotovo tri godine ne silazi s ljestvica popularnosti, a jednako veliku slavu ima i nastavak Izvan reda: još 12 pravila za život. Oni koji ga vole drže ga svojevrsnim guruom novoga doba, a s druge strane mnogi mu zamjeraju staromodne stavove. U svakom slučaju, najbolje bi bilo zaviriti u njegove knjige i vidjeti gdje se i sami nalazite – spadate li u skupinu modernih ili staromodnih filozofa i mislioca.

12 pravila za život, Protuotrov kaosu, Jordan B. Peterson

Jezikom prepunim humora, iznenađenja i mudrosti, dr. Peterson nas uči zašto djevojčice i dječake koji voze skateboarde trebamo pustiti na miru, kakva zlokobna sudbina očekuje ljude koji olako i žustro kritiziraju druge, i naravno, zašto trebate pomilovati svaku mačku koju sretnete na ulici. Što to naš živčani sistem ima zajedničko s jastozima, što nam jastozi mogu reći o uspravnom držanju i kakve to veze ima s uspješnim ljudima? Zašto su drevni Egipćani sposobnost pomnog obraćanja pozornosti uzdizali kao najviši božanski ideal? Kakvim zloslutnim putevima koračaju ljudi koji postanu ozlojeđeni, arogantni i osvetoljubivi? Istraživanje Dr. Petersona vodi nas na dugo putovanje, ispitujući koncepte discipline, slobode i odgovornosti, razlažući drevne svjetske mudrosti u 12 praktičnih, pronicljivih i profinjenih pravila za život. 12 Pravila za Život razbijaju banalnosti znanosti, vjere i ljudske prirode i transformira ih lekcije koje oplemenjuju um i duh svih onih koji se odvaže primjeniti ih u svoj život.

Petersonova knjiga možda će vam se svidjeti. U tom slučaju velike su šanse da ćete zaviriti I u nastavak koji se bavi sličnim temama.

Izvan reda, Još 12 pravila za život, Jordan B. Peterson

Ova odvažna nadogradnja prvih 12 pravila za život iznosi načela koja nam pomažu da prebrodimo i izdržimo iscrpljujući napor želje da uvedemo red u vlastiti život. U vremenima kada kolektivna ljudska volja želi utjecati na svaku sferu života – od društvenih struktura do emotivnog života – Jordan Peterson upozorava na opasnost od previše sigurnosti i previše komfora. Također, nudi strategije kojima ćete nadvladati kulturološke, znanstvene i psihološke sile koje nas uvjetuju na tiraniju i uči nas kako se osloniti na vlastite instinkte u potrazi za smislom – naročito onda kada se osjećamo bespomoćnima. Dok nam kaos prijeti nestabilnošću i ostavlja nas bez vjere u sretnu budućnost, pretjerana podložnost redu može nas učiniti podložnima autoritetu i submisivnima. Izvan reda vodi nas skrivenim puteljkom koji dijeli ova dva principa stvarnosti i vodi nas do savršenog balansa koji će izroditi sreću.

Više o autoru potražite na https://www.jordanbpeterson.com

Ljeto možda nije vrijeme kad želite razmišljati o poslu i šefovima, ali ako imate grozan posao i još groznijeg šefa ili šeficu, iskoristite godišnji za pronalazak novog posla i čitanje knjige Okruženi lošim šefovima.

Švedski komunikolog Thomas Erikson napisao je nekoliko knjiga intrigantnih naslova – Okruženi idiotima, Okruženi psihopatima, Okruženi lošim šefovima. Sve su postali bestselleri, a popularnost knjiga, koje su prevedene na 40 jezika i prodane u milijunima primjeraka dale su potrebno znanje mnogima da se izbore za sebe.

Okruženi lošim šefovima, Zašto su dobri lideri tako rijetki, Thomas Erikson

Svatko tko je nekada u životu imao lošeg šefa zna koliko osoba na poziciji moći može utjecati na našu motivaciju, a pogotovo naše samopouzdanje. Većina ljudi, tvrdi Erikson, napušta šefa a ne posao. I najbolji posao na svijetu može izgubiti čari ako je radno mjesto okruženje inficirano lošim šefom. Thomas Erikson ovom knjigom želi svima dati do znanja da postoje načini da naučimo učinkovitije surađivati sa svim šefovima i da prestanemo nadređene gledati kao prepreku u karijeri. Nakon ogromnog uspjeha svojih prvih dvaju djela, Okruženi Idiotima i Okruženi Psihopatima, Thomas Erikson donosi nam svoju treću knjigu Okruženi lošim šefovima u kojoj daje vrijedne lekcije o našem odnosu prema radnom mjestu i nadređenima. Bilo da je riječ o oprečnim osobnostima, različitim idejama kako treba obavljati posao, ili jednostavno smatrate da vašem šefu nema pomoći, Thomas Erikson pronalazi način kako da se prilagodite i naučite optimalno funkcionirati u kakvom god se okruženju našli.

Okruženi psihopatima, Kako izbjeći da vas iskoriste, Thomas Erikson

Šarmantni, karizmatični i divni, ili manipulativni, sebični i prepredeni? Psihopati su oboje i upravo su zato opasni. Živopisni primjeri ovog poznatog autora i psihoterapeuta ilustriraju kako i na koji točno način vas psihopati iskorištavaju, pomažući vam da otkrijete vlastite slabosti i mjesta gdje ste izloženi destruktivnim psihopatskim tendencijama i istovremeno podučava kako biti proaktivan i zaštiti se. Erikson izvodi neke od najčešćih strategija manipulacije koje psihopati (i ne samo oni!) koriste da kontroliraju svoju okolinu. Budući da se fenomen manipulacije može pojavljivati i u normalnim, funkcionalnim odnosima i vezama, tehnike i savjeti u ovoj knjizi također mogu poslužiti kao vodič čitateljima za suočavanje sa osobama koje imaju izražene tendencije za kontrolom drugih i tako preokrenu negativni i destruktivni naboj u vezi u obostrano zadovoljstvo i ispunjenost. Pored razumijevanja tendencija i strategija psihopata, nužno je poznavati i vlastito ponašanje, i to je upravo ono što nam Thomas Erikson pokušava reći u svojoj novoj knjizi. Okruženi psihopatima nas uči kako da ne budemo naivni i kako da zaštitmo sebe od razarajućeg utjecaja psihopata na našem radnom mjestu, društvenom životu i obitelji.

Okruženi idiotima, Kako razumjeti one koje je nemoguće razumjeti, Thomas Erikson

Erikson nam otkriva četiri temeljna načina ponašanja koja definiraju kako doživljavamo ljude u našem okruženju i kako se odnosimo prema njima. Razumijevanje nečijeg obrasca ključ je uspješne komunikacije. Četiri su kategorije ljudi po Eriksonu: Crveni, koji su dominantni i nose u sebi tendenciju da zapovijedaju, Žuti, koji su druželjubivi i optimistični, Zeleni, opušteni i prijateljski nastrojeni i Plavi, koji se karakteriziraju kao organizirani i analitični. Uz ove kategorije, autor objašnjava kako prepoznati i kako se odnositi prema svakoj od njih. Umjesto da nas zatrpa kompliciranim biheviorističkim sustavima, jednostavan četverobojni sistem omogućuje nam da brzo primijetimo u koju grupu spada naš sugovornik i da prema tome prilagodimo svoje ponašanje i način komunikacije s tom osobom. Možda se iznenadite činjenicom da nikada niste ni bili okruženi idiotima – i da je problem cijelo vrijeme bio u vama i vašem pogledu na život! Saznajte prednosti i mane svake boje i kako na najučinkovitiji način dati pozitivnu povratnu informaciju jedno drugomu kroz mnoštvo mudrih primjera punih humora. Okruženi Idiotima je knjiga puna praktičnih informacija o načinu komuniciranja koji će vas sigurno iznenaditi i pomoći vam da otkrijete nešto novo o drugima, a i o sebi!

Ljeto je pred nama, iskoristite ga kako bi uplovili u jesen spremniji za sve izazove koji vas očekuju. Mi sami kreatori smo vlastitog života, budite odvažni, hrabri i spremni na sve izazove koje život donosi.

Autor teksta : Antonija Putić

Fotografije: Knjižara Knjigica, Bjelovar

Maja Klarić – putopjesnikinja

Maja Klarić diplomirala je Engleski jezik i književnost i Komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis.“ Tema koja je zasigurno obilježila i Majin život nakon diplome. Do sad je objavila šest autorskih knjiga od kojih su četiri zbirke putopisne poezije – Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.), Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) i Četiri elementa (Sandorf, 2020.) te dva prozno-poetska putopisa: Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago i Približavanje zore: Put 88 hramova o zen-budističkom hodočašću u Japanu.

Kad si prvi put nešto objavila?

Prvu knjigu sam objavila 2012. godine – zbirku putopisne poezije „Život u ruksaku“ u izdanju AGM-a. No i prije toga sam redovito objavljivala poeziju, poetske cikluse i kratke priče, po raznim časopisima i antologijama, tijekom cijelog fakultetskog obrazovanja – Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Ulaznica; antologije Erato, Rukopisi, Ja sam priča, Sea of Words, Castello di Duino…

Koji ti je bio najdraži predmet u školi?

Zemljopis!

Kad si otkrila da je pisanje nešto čime ćeš se baviti u životu?

Ne sjećam se tog „otkrića“, više mi se čini da je to saznanje došlo potiho, spontano, kao da mi je to oduvijek bilo zacrtano u zvijezdama. Već u osnovnoj školi sam tipkala po staroj mašini svoje tete i slagala prve rime, tako da je to očito oduvijek postojalo u meni…

Možeš li bez pisanja?

Mogu, ali kad god dugo ne pišem osjećam veliku nostalgiju za time, prazninu, čak i krivnju – ako ne pišem, ako se ne odazivam na taj unutarnji poziv, ponekad se doista osjećam kao da nešto bitno, svjesno propuštam.

Kad najčešće pišeš?

Onda kad to ne očekujem! Kad odem u šetnju ili planinarenje, pa mi misli odlutaju, nakon ili tijekom toga često nešto zapišem. Dok sjedim u svom vrtu, na balkonu, onda kad nisam preopterećena nekim obavezama ili planovima, kad se mogu opustiti. Možda najčešće ljeti, na plaži!

Imaš li neki ritual kad pišeš?

Ne, nemam baš nikakav ritual…

Što ti je inspiracija?

Najčešća inspiracija su mi unutarnja i vanjska putovanja. Sva ova vanjska, zemlje i kontinenti koje sam proputovala, različite kulture, njihovi običaji, jezici, jela… Ali jednako tako i unutarnja putovanja,situacije koje mogu poslužiti kao pouka, lekcija, mogućnost za rast. To mi je najčešća inspiracija – putovanje čovjeka kroz svijet i kroz sebe samoga.

Što kad nestane inspiracije?

Strpljivo je čekam! Otvaram joj prostor, ostavljam vrijeme…

Koja ti je najdraža knjigu koju si napisala?

Uvijek ona posljednja, najsvježija.

Na kojoj si najduže radila?

Na knjizi „Vrijeme badema.“ Na putovanje koje u njoj opisujem, Camino de Santiago u Španjolskoj, otišla sam 2010., a knjigu sam objavila 2016. godine. Nisam svake godine, cijele godine, na njoj radila, ali mnogo puta sam je se uhvatila, bilo je mnogo različitih verzija, pisanih ispočetka…

Ti si i književna urednica – koliko je to stresan posao? Kako se pisci nose s kritikama?

Rekla bih da to uopće nije stresan posao – čitanje teksta, komunikacija s autorom, traženje najboljeg rješenja, najljepših rečenica… Mislim da je pravi blagoslov raditi takav posao, oblačiti knjige u najljepše moguće ruho prije nego što dospiju u ruke šireg čitateljstva. Pisci se uglavnom dobro nose s kritikama, svjesni su da se uredniku obraćaju jer njihov tekst trebaju proći još jedne ruke, da ih treba pogledati još jedan par očiju. Ako ja svoje promjene i prijedloge mogu dobro argumentirati, onda nema razloga da se netko naljuti. To je suradnja, ne natjecanje.

Kojih 5 knjiga bi svi mladi trebali pročitati?

Barem 1 zbirku poezije, 1 klasik, 1 djelo suvremene domaće književnost, 1 prijevodne književnosti, 1 putopis.

Koji savjet možeš dati mladim piscima?

Hrabro prihvaćajte dobronamjerne i konstruktivne kritike, ali znajte prihvatiti i iskreni kompliment! Ne objavljujte knjige u samoizdavaštvu, a da ih barem još netko nije dobro pregledao.

Nedostaju li ti putovanja?

Strašno mi nedostaju putovanja po dalekim zemljama, nadam se da ću uskoro opet moći negdje odlepršati.. Dotad se trudim obići što više dijelova Hrvatske!

Sredinom 2020. godine pokrenula si projekt Bookmobil te počela putovati Hrvatskom u renoviranom kombiju, promovirajući književnost i ljubav prema poeziji. Do sad si obišla mnoga mjesta, a reakcije su i više nego pozitivne. Kako si došla na ideju da napraviš Bookmobil?

Za putujuće knjižnice znam već godinama, one već desetljećima postoje u inozemstvu, a i kod nas, u vidu bibliobusa. Osim toga, oduvijek sam htjela putovati kombijem pa sam prošle godine konačno spojila te dvije želje – osnivanje putujuće knjižare i putovanje kombijem. Otišla sam korak dalje od bibliobusa pa sada gotovo redovito ispred Bookmobila nudim i književni sadržaj – čitanje poezije, radionice pisanja, gostovanje drugih hrvatskih autora… Ljudi su divni gdje god da se pojavim – svima Bookmobil izmami osmijeh na lice, i onima koji znaju da dolazim i oni koji me slučajno uoče na cesti pa mi mahnu. Neke zanimaju knjige za razmjenu, neki dolaze zbog mojih knjiga, ljubitelji VW kombija dolaze vidjeti kako sam ga preuredila. Interesi su različiti, ali uvijek postoje, ljudi i njihove pozitivne reakcije su mi motivacija da putujem dalje i promoviram čitanje čak i onda kad je cesta duga, a put zamoran. Dajem sve od sebe da velikim i malim čitateljima pokažem koliko je knjiga vrijedna za naš život, rast i razvoj, koliki nam ona može biti oslonac, koliko veselja može pružiti.

Koliko je trajala prenamjena kombija u Bookmobil?

Budući da ja nisam znala ništa o kombijima, a nisam nešto puno ni preuređivala u životu, neprestano putujući i mijenjajući lokacije, išla sam malo pomalo, od jedne youtube snimke do druge, raspitujući se kod prijatelja, improvizirajući… Za pokret sam ga spremila za otprilike 5 mjeseci, premda se na njemu uvijek može još nešto napraviti, učiniti ga još boljim i praktičnijim za putovanje.

Tko ti je sve pomogao?

U početku sam sve radila sama, ali onda sam shvatila da neke stvari ipak neću moći odraditi, a i da bih voljela u njega unijeti i energiju drugih ljudi. Mario i Miranda Juras (poznati kao Lulas Art, majstori betona i drveta) pomogli su mi napraviti pod, klupicu, police… Moj partner Goran mi je pomogao oko većih zahvata – prenošenja tereta, rezanja velikih drvenih ploha… Mama mi je sašila zavjese… Kad se male ruke slože, čak i Bookmobil se napraviti može!

Kako izgleda dan na putu?

Vozim i pjevušim u vožnji, parkiram na mjestu koje sam dogovorila s nekim gradom i onda tu provedem 3-4 sata, razmjenjujući knjige i priče s posjetiteljima. Ponekad je to opušteno druženje, ponekad imam program – čitanje, nastup, radionicu… Ako sam daleko od kuće, prespavam u njemu. Ako sam blizu jedne od svojih kuća (Umag ili Šibenik) onda se vratim doma i tamo prespavam. Pa sutra ispočetka, osobito sada kad sam na turneji.

Piše poeziju i kraću prozu, a radi kao urednica i književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira razna događanja kao što su međunarodni pjesnički susreti Šumski pjesnici u Butorima pored Grožnjana i Martinska, Martinik u Šibeniku. Turneju Bookmobilom je podržalo Ministarstvo kulture i medija u sklopu Godine čitanja. Turneja se može pratiti na FB stranici „Maja Klaric putopjesnikinja“ i IG profilu bookmobil_croatia, a tamo se također možete i javiti ako želite Bookmobil pozvati u svoj grad.

Autor teksta: Antonija Putić

Fotografije iz osobne arhive.

Adela Mihoković

Knjižara Knjigica u Bjelovaru ima kultni status kada je riječ o knjigama. Ono što ovu malu knjižaru čini nezaobilaznom destinacijom za sve zaljubljenike u knjige jest i šarmantna vlasnica Adela Mihoković koja je i sama ljubiteljica knjiga.

– Moja ljubav prema knjigama je prerasla u posao – govori Adela dok opisuje kako je pokrenula vlastitu knjižaru i koliko joj je posao – posao, a koliko ljubav.

– Oduvijek volim knjige, otvoriti vlastitu knjižaru činilo se kao logičan poslovni potez – objašnjava Adela koja je prije otvaranja Knjigice dvanaest godina radila u Profilu, Algoritmu i Mozaiku.

Koliko je odvažno otvoriti knjižaru u malom gradu?

Kad se zatvorio Mozaik, ostala sam bez posla. Puno nas je u cijeloj Hrvatskoj ostalo bez posla jer je Mozaik bio velika firma. Tad sam imala opciju ići na biro ili probati pokrenuti neki svoj posao. Knjige su se činile kao logičan izbor jer sam već dugo radila s knjigama, znala sam dosta o tom poslu i ono najvažnije – voljela sam i još uvijek volim taj posao. Knjiga ne izlazi iz mode, ljudi koji čitaju knjige su divni sugovornici, ja znam gotovo svaku osobu koja uđe u Knjigicu. Ljudi vole razgovarati o knjigama, ja volim razgovarati o knjigama, čini mi se da je ovaj posao dobitna kombinacija za mene.

Kakva je situacija u knjižarstvu danas?

Kao i u ostalim granama, svi smo platili danak ovoj pandemiji, nije bilo velikih sajmova knjiga, mi u Knjigici već više od godinu dana nemamo promocije na koje su ljudi jako rado dolazili. I ne znamo kada ćemo ih uopće imati. Cijeli sustav, nakladništvo, knjižarstvo, prodaja, marketing, sve od reda je u dosta nepovoljnoj situaciji, ali istodobno – ljudi čitaju puno više nego prije, traže se naslovi koji se godinama nisu tražili, mlade generacije otkrivaju neke nove autore, dolaze nam knjige i iz susjednih zemalja jer mi više nemamo izdavača za pojedine autore. Kada je zatvoren Algoritam, nestao je veliki broj knjižara i knjiga u Hrvatskoj jer je Algoritam bio mreža knjižara i nakladništva. Tada je došlo do velike nestašice knjiga, jer kada se takva velika firma zatvori, nestaju izdavačka i autorska prava.

Koje je knjige trenutačno zbog toga teško pronaći u Hrvatskoj?

Knjige kao što su Harry Potter i Igre gladi. No potražnja za tim knjigama i dalje postoji i ljudi traže te knjige preko Njuškala, književnih grupa na Facebooku, zovu i pitaju nas možemo li im pomoći. Trenutačno se Harry Potter u izdanju Algoritma prodaje po cijeni od 500 kuna, a za jedno staro izdanje knjige Zdenka Bašića nedavno je jedna gospođa nudila 800 kuna. To su knjige koje inače stoje oko 150 kuna.

Kako izgleda pokretanje posla u Hrvatskoj?

Izazovno i teško, prve dvije godine bile su iznimno teške jer je trebalo naučiti mnogo toga za što sam vjerovala da već znam. Ali stvari se mijenjaju, puno novih pravila, ljudi s kojima se surađuje se mijenjaju, treba baš puno vremena i truda na početku. Međutim, vjerujem da je to tako u svakom poslu.

Koliko je pozitivan pristup poslu važan?

Iznimno je važan. Ja sam u posao ušla s puno optimizma, trudim se zadržati taj optimizam i sada. Mislim da je odnos prema poslu i pozitiva važna za sve što radite. I suradnici koji vas poguraju baš onda kada treba. Ja sam imala sreće da sam nekako uvijek dolazila do ljudi koji baš poguraju kada treba. Mi smo mali kolektiv, uz Sanelu tu je i Antonija koja nam pomaže oko društvenih mreža. Sve tri volimo knjige, brzo se dogovorimo oko svega što je važno za knjižaru i imamo dobru suradnju s piscima, nakladnicima, trudimo se imati puno online aktivnosti.

Biti poduzetnik znači biti i stalno dostupan.

Da, apsolutno! U poduzetništvu se radi od 0 do 24. Kada si sam svoj šef, kreiraš si radno i slobodno vrijeme i biraš suradnike s kojima ćeš raditi. Ali bez obzira na to kako si ja organiziram vrijeme – radi se uvijek. Treba uložiti mnogo truda, strpljenja i živaca da bi uspjeli. Ja najviše čitam vikendom, tada najradije i objavim post o knjigama, snimam live, zovem pisce…

Koliko knjiga ima u Knjigici?

Imamo više od 3000 naslova za odrasle i malo više od 1000 za najmlađe. Ta se brojka stalno mijenja jer neki autori odlaze, neki dolaze… trudimo se uvijek biti u korak s novitetima, sve ono što je aktualno trudimo se ponuditi i našim sugrađanima.

Kako odabirete čije ćete knjige imati?

Dio izdavača znam od ranije i to je bio samo nastavak jedne dobre suradnje. Kada sam kontaktirala ljude s kojima sam u bivšim firmama surađivala i pitala za suradnju, svi su bili zainteresirani i odvažili su se na suradnju s jednom malom knjižarom u Bjelovaru jer su me znali od prije. Zato mi imamo knjige koje je katkad teško naći kod drugih knjižara, uvijek imamo hitove, sudjelujemo u svim akcijama. Poslovna suradnja mora biti odnos na obostranu korist. Izdavačima treba kanal za distribuciju kroz koji će promovirati svoje naslove, a meni treba netko preko koga ću nabavljati te naslove.

Koji žanr se najviše traži? Jesu li neke knjige uistinu samo za plažu?

Za plažu treba nešto lagano i zabavno, ali kako Bjelovar nema plažu, naši ljudi čitaju sve, trenutno svi traže popularnu psihologiju, knjige o inspiraciji, uvijek su popularni ljubavni romani, erotski trileri.

Možete li izdvojiti pet najprodavanijih naslova u 2020. godini?

Male žene – Louisa May Alcott

Kako manje misliti – Christel Petitcollin

Okruženi idiotima – Thomas Erikson

Moja Aljaska – Kristin Hannah

Budni u 5 – Robin Sharma

Svi navedeni autori iznimno su popularni diljem svijeta, njihove se knjige prodaju u milijunskim nakladama. A knjigu Male žene kod nas je ponovno jako popularizirala Alis Marić i doslovno joj udahnula novu popularnost.

Kojih biste pet knjiga preporučili mladima?

Mi djeca s kolodvora Zoo – Christiane Vera Felscherinow

Duh – Jason Reynolds

Patina – Jason Reynolds

Pipi Duga čarapa – Astrid Lindgren

20 iznimnih umova koji su promijenili svijet – Chiara Cioni, Jacopo Olivieri, Rosalba Troiano

Koja vam je najdraža knjiga koju ste pročitali?

Trenutno jako volim dječje knjige jer ih uz sina ponovno otkrivam. Vraćam se s vremena na vrijeme nekim klasicima, volim knjigu Mathias Sandorf koju je napisao Jules Verne. To je knjiga iz serijala Neobična putovanja, baš je inspirativna i zanimljiva, u njoj se spominje i Hrvatska. Mislim da se o toj knjizi premalo govori, a divna je. Volim novo izdanje knjige Heidi, jako mi je draga knjiga Tisuću žarkih sunaca. Teško mogu navesti samo jednu knjigu.

Na koji način promovirate svoju knjižaru?

Jako dobro surađujemo s lokalnim portalima koji rado pišu o novim naslovima, svim događanjima koja imamo. Mi vrlo često radimo intervjue s piscima, gostujemo na radijskim stanicama, radimo live javljanja na našim društvenim mrežama. Službeni profil Knjigice na Facebooku prati više od 8000 ljudi. To je za mali grad poput Bjelovara veliki broj, pogotovo jer je veliki broj pratitelja iz Bjelovara. To je još jedan dokaz da naše sugrađane zanimaju knjige.

Zašto je čitanje važno?

Jer otvara nove svjetove, svjetove za koje nismo ni znali da postoje, širi horizonte, širi vokabular… U knjigama pronalazimo odgovore na pitanja koja nas muče, učimo o različitostima i prihvaćanju istih. Čitanje je stil života, oni koji ne čitaju nikad neće znati koliko su divnih svjetova propustili otkriti.

Autor teksta: Antonija Putić

Autor fotografija: Antonija Putić

Snježana Berak

Knjižničarka Snježana Berak dobro je znano ime svima koji od malih nogu rado provode vrijeme uz knjige na Dječjem odjelu Narodne knjižnice „Petar Preradović“ u Bjelovaru. Omiljena knjižničarka za mnoge je prvi glasnik dobrih knjiga. Snježana je veliki zaljubljenik u knjige i u posao koji radi. Aktualna je dobitnica nagrade Crna ovca – posebnog priznanja za popularizaciju hrvatske slikovnice.

Što vas je potaknulo na to da postanete knjižničarka?

Moje radno mjesto. Moje prvo stalno radno mjesto bilo je voditeljica igraonice – kraćeg programa za predškolsku djecu pri Dječjem odjelu knjižnice. Tada sam bila odgajateljica s diplomom i položenim vozačkim ispitom (obilazila sam teren Prgomelje, Gudovac, Narta, Korenovo, mjesne zajednice u gradu), a to je bio uvjet i bila sam jedina na Zavodu za zapošljavanje pa ispada da je sudbinski čekalo baš mene, jer, evo, još uvijek sam tu. Zadatak mi je odmah bio osmisliti program, okupiti djecu i moram reći da je jedino Zagreb tada imao već pokrenut takav program po uzoru na svjetski trend uvođenja predškolske djece u knjižnicu. Do tada se smatralo da djeca koja ne čitaju nemaju što raditi u knjižnici. Kao što se npr. prije dvadesetak godina mislilo da djeci prije treće godine ne treba čitati i knjižnica nije mjesto za njih. No danas smo u Hrvatskoj pokrenuli i nacionalnu kampanju (Čitaj mi!) za poticanje glasnog čitanja djeci od najranije dobi. Pokazalo se kao jako dobro i kao potreba. Djecu zvati na igru u poticajno okruženje puno slikovnica i didaktičkih i pomno odabranih igračaka danas je nešto najnormalnije, kao i postojanje takvog programa u narodnim knjižnicama. Nešto skroz drugačije od vrtića i klasične knjižnice. Osnovni medij koji je svakodnevno prisutan je slikovnica i priča. Sasvim je bilo logično da se moje stručno obrazovanje nastavlja u tom smjeru, jer sam se stvarno posvetila svojem poslu s ljubavlju i pažnjom.

Gdje ste završili fakultet?

U Zagrebu sam završila svoj prvi fakultet, a na Sveučilištu u Zadru postala sam diplomirana knjižničarka i baš nedavno Ministarstvo kulture i medija dodjelilo mi je i stručno zvanje više knjižničarke.

Što vam je bilo najteže na fakultetu?

Ako me pitaš za knjižničarstvo, završila sam ga u roku iako sam studirala uz rad. Mogu reći da mi je bilo teško izorganizirati da sve štima, obitelj, posao i studiranje. Učila sam uglavnom noću, dok su djeca spavala i nitko me nije trebao, zvao telefonom i slično. Iskoristila sam podršku svoje obitelji, na što sam ih, naravno, pripremila.

Preporučujete li drugima da se bave tim zanimanjem?

Da, da, svakako. To je lijepo i kreativno zanimanje. Trebam svakako reći da mnogi misle da je posao knjižničara posudba i razduživanje posuđenih knjiga. Ali to je svakako kompleksan i vrlo zahtjevan posao. Svatko tko voli rad s djecom, mladima, roditeljima, starijima, zapravo općenito s ljudima, tko voli istraživački rad, kreativni rad, osmišljavanje inovativnih programa u svrhu promicanja čitanja i pismenosti, tko prije svega voli čitati, to je zanimanje koje će ga ispuniti.

Da niste knjižničarka, što biste radili?

Da se nije otvorilo radno mjesto u knjižnici, moguće je da bih ostala odgajateljica. Svakako bi moj rad bio vezan uz djecu i rad s marginalnim skupinama. Možda bih bila učiteljica, i o tome sam kao dijete maštala. Volim pomagati i volontiram otkad znam za sebe. Čak sam i kao studentica volontirala.

Što vam znači dobivena nagrada Ovca u kutiji – Crna ovca?

Ovca u kutiji bila je pravo, ali baš pravo iznenađenje za mene. Dobivala sam razne nagrade, čak i svjetske, ali ova… Pet godina sudjelujem u organizacijskom i programskom odboru festivala Ovca u kutijikoji se održava u Pazinu. To je međunarodni festival slikovnice, održava se u rujnu i neka je posebna atmosfera tamo. Sudjeluju pisci i ilustratori iz Hrvatske i inozemstva, izdavači i nakladnici, knjižničari, sveučilišni profesori, prevoditelji, a što je najvažnije, najviše se programa odvija za djecu, predškolce, osnovnoškolce, ali i srednjoškolce. I sada o nagradi… Hrvatski autori šalju slikovnice, dva su žirija, dječji i stručni, biraju najbolju slikovnicu za proteklu godinu i proglašenje je na zagrebačkom sajmu Interliber i uvijek je napeto. Ali dodjeljuje se i Crna ovca, nagrada i priznanje osobi za promociju hrvatske slikovnice. Ove godine proglašenje je bilo preko Zooma, a ja ni u najdubljim snovima nisam mislila da ću dobitnica Crne ovce biti ja. Ta je nagrada tek pravo iznenađenje. Za mene je bila preveliko iznenađenje. Zbog epidemiološke situacije još uvijek nismo imali primopredaju, dogovor je da to ipak bude uživo i čekamo lijepo vrijeme i neku livadu…

Kako odabrati dobru knjigu?

Za odabir dobre knjige uvijek je dobro porazgovarati s knjižničarkom, ha ha ha… Zašto? Pa zato što kroz razgovor čitatelj otkriva svoje interese i želje, a onda je lako odabrati mu onu knjigu koja će ga zabaviti i oduševiti i na koncu zadovoljiti.

Koje priče najviše vole djeca?

U knjižnicu dolaze djeca od 0 godina. To znači da mi imamo slikovnice koje su namijenjene onima koji tek uče govoriti i usvajati jezik pa za njih odabiremo slikovnice koje nazivamo pojmovnima, kroz ilustracije i pojmove koje sadržavaju pomažu razvoju govora. Za one malo veće to su uglavnom priče o životinjama, poznate bajke, ali i nove bajke i priče kojih ima u posljednje vrijeme uistinu mnogo. Djeca također vole priče u kojima se govori o nekim njima bliskim situacijama i događajima, možda problemima, pa je upravo priča ta koja će im olakšati njihovo stanje, a vole i smiješne situacije u priči, veselu rimu i, naravno, pjesmice.

Koliko članova broji vaša knjižnica?

Sveukupno je u našu knjižnicu učlanjeno više od 5000 korisnika od kojih nešto manje od polovice otpada na djecu do 14 godina.

Koje sve aktivnosti provodite u knjižnici?

Naša knjižnica smještena je na tri lokacije u gradu. Dječji odjel s igraonicom, Odjel za odrasle sa studijskim odjelom i spremište bibliobusne službe koja bibliobusom putuje po mjestima i zaustavlja se na brojnim stajalištima prema određenom rasporedu. Još imamo i Područnu knjižnicu u Novoj Rači.

Provodimo brojne aktivnosti pa ako krenemo od Dječjeg odjela, onda su gotovo svi programi usmjereni prema poticanju čitanja, i to na razne načine. U Igraonici postoji prilično veliki Kutić slikovnica koji je nadohvat djeci i koristi se svakodnevno, obično iz teme koju odredimo i slikovnice koje odaberemo nastanu i likovni radovi, pjevaju se pjesmice, igraju pokretne igre. Školska djeca imaju mogućnost boraviti u knjižnici i rješavati zadatke za školu, pisati referate, izrađivati plakate, ali i zabaviti se s prijateljima uz društvene igre ili računalo, organiziramo i kvizove, spikaonice, kreativne radionice, susrete s piscima. Već dugi niz godina javljaju nam se i profesori volonteri koji drže besplatno instrukcije iz nekih predmeta, prema dogovoru, a i imamo program za djecu s poteškoćama u svladavanju čitanja u suradnji s logopedima. Odlazimo i na Dječji odjel bolnice, čitamo i igramo se s djecom. Organizirane grupe vrtićke djece dolaze kod nas, a i razredi na lektiru u knjižnici. Mi odlazimo na poziv odgajateljica i učiteljica i kod njih, a isto tako imamo jako dobru suradnju s raznim udrugama. Već dugi niz godina održavamo radionice znakovnog jezika, npr. brojne su aktivnosti i programi koje nudimo i svakodnevno osmišljavamo, osobito kada su neki datumi koje želimo obilježiti. Neizostavni su svi oni vezani uz knjigu i čitanje, Međunarodni dan darivanja knjige, Dan dječje knjige, Noć knjige, Mjesec hrvatske knjige, Međunarodni dan pismenosti… Moram napomenuti da su zbog pandemije i mjera koje moramo poštivati mnogi programi stavljeni na čekanje, no svakako ne mirujemo, već smišljamo virtualne programe, pa tako čitamo priče online, znakujemo online, snimamo kreativne kratke radionice i filmiće s preporučenim knjigama koje imamo na našim policama. Radimo izložbe i povremena predavanja. Ovo sve može bit odgovor i na ono pitanje o zanimanju knjižničar.

Koja književna djela bi uveli kao obveznu lektiru u škole?

Oko lektire se stalno vode neke rasprave. Uvijek je tu za i protiv. Moje je mišljenje da autore koji su sada u lektiri svakako treba pročitati, no ne u petom razredu ili osmom, već možda kasnije u srednjoj školi, jer jezik, teme i sadržaj nisu razumljivi djeci. Nekako se to lagano kreće nabolje. Mislim da sve ovisi o nastavniku/profesoru. Bilo bi baš lijepo i korisno da svi oni češće zavire u knjižnicu i informiraju se o novostima. To bi i nas i djecu jako veselilo.

Suvremeni pisci, koji pišu o temama koje zanimaju i koje možda i žive današnja djeca puno su mi prihvatljiviji. To je kvalitetno štivo pisano u duhu današnjeg vremena i rado se čita. Samim time toliko omražena lektira ne bi bila više muka, već radost čitanja. Što je konačno i cilj. A o svim tim autorima i njihovim djelima govore i nagrade kojima su ovjenčani. Mogla bih istaknuti Melitu Rundek, Silviju Šesto, Nadu Mihaljević, Jasminku Tihi Stepanić, Ivanu Guljašević, Hrvoja Kovačevića, Miru Gavrana, Mladena Kopjara…

Kakvo je stanje hrvatske književnosti s obzirom na svjetsku?

Ovo je prilično ozbiljno pitanje, ali moram priznati da ja u zadnje vrijeme puno čitam naše autore. Već petu godinu vodim i jedan čitateljski klub za odrasle Čita/lice i navela sam neke članice da čitaju naše pisce koje su nekako stavljali u drugi plan. To mi je drago, jer zapravo imamo puno sjajnih književnika/ca koji su rado prevođeni na brojne strane jezike, što dokazuje da su kvalitetni i zanimljivi i izvan Hrvatske. Jedino, mi smo mala zemlja, malo tržište, pa tako i naše knjige nisu baš jeftine i pristupačne. Definitivno se manje čita nego vani. Obišla sam gotovo cijelu Europu, to je nekako neizbježno bilo da me ta tema čitanja zanimala u tim obilascima, pa i neke sam velike i poznate knjižnice posjetila. Svugdje možete vidjeti ljude kako čitaju, u avionu, u metrou, u parku, na klupi u kafićima, na plažama, uz fontanu ili na nekom velikom trgu, sjede na platou i čitaju. Ne samo knjigu u klasičnom obliku već i na e-čitaču.

Koje je po vama najznačajnije stoljeće za hrvatsku književnost?

Najstarija hrvatska književna djela pisana su na hrvatskome i latinskome jeziku. Rabila su se tri pisma: latinicaglagoljica i hrvatska ćirilica. Najstariji primjeri hrvatske književnosti sežu u 11. stoljeće kada je ispisana Baščanska ploča, glagoljicom, i smatra se najstarijim pisanim dokumentom na hrvatskome jeziku. No, gledano kroz povijest, zasigurno je to 19. stoljeće i romantizam, kada se događa Hrvatski narodni preporod u kojem važnu ulogu imaju Gaj, Mažuranić, Šenoa, a nastavlja se s Kumičićem, Kovačićem, Gjalskim, Novakom , Kozarcom, Kranjčevićem… bilo je to vrijeme kada je manji krug uglavnom mlađih intelektualaca potaknuo planove kulturnog, znanstvenog, prosvjetnog i gospodarskog uzdizanja Hrvatske po uzoru na razvijenije europske zemlje. Po meni je upravo to najznačajnije vrijeme za našu književnost. Ako se vratimo na lektiru, oni su gotovo svi zastupljeni, no opet ponavljam, sve bi ih trebalo čitati u srednjoj školi kada se može bolje povezati s povješću i boljim razumijevanjem onoga o čemu su pisali.

Što najčešće čitaju stariji članovi?

Prema posudbama u knjižnicama, istraživanja pokazuju da su to memoari, kriminalistički i triler romani, ali i popularna psihologija, pa i ljubavni romani.

Koja su najčitanija djela bjelovarskih pisaca?

Tu je vodeći pisac Goran Tribuson i njegov opus u kojem je Bjelovar njegova vječna inspiracija.

Čitaju li ljudi dovoljno?

Svake godine rade se neka istraživanja o čitanosti knjiga. Prema zadnjem takvom ispada da svaka druga osoba iz Hrvatske starija od šesnaest godina pročita barem jednu knjigu u godini dana. U odnosu na 2019. godinu to je blagi porast od 7 %. No ako taj broj usporedimo s brojkom od prije deset godina, onda smo u padu. Naime, tada je bilo 65 % ljudi koji su pročitali godišnje barem jednu knjigu. Među čitačima je više žena, najviše čitaju osobe između 26 i 35 godina, oni uglavnom i najviše kupuju pa onda su to uglavnom visokoobrazovne osobe, ali ipak se više posuđuje u knjižnicama. To zadnje istraživanje pokazalo je da je samo 23 % građana Hrvatske kupilo barem jednu knjigu u zadnja tri mjeseca.

Svaka knjižnica radi i svoju statistiku. Prema tome bjelovarska je u prošloj godini posudila oko 98 000 jedinica, što uključuje doduše i knjige i audiovizualnu građu koju posuđujemo, znači CD-e, DVD-e, zvučne knjige… I sada kada bismo se igrali brojkama, ispalo bi da je svaki član posudio 19 knjiga i AV građe, a znamo da tome nije tako. Jer kada pogledamo naše najčitatelje na Dječjem odjelu, najčitatelj je pročitao 210 slikovnica i knjiga, a na Odjelu za odrasle jedan je korisnik pročitao oko 328 knjiga, no vjerujem da je tu bilo i drugih jedinica građe, inače bi gotovo jednu dnevno čitao, a to mi se čini uistinu puno čitanja, ha ha ha!

Promovira li Bjelovarska knjižnica djela bjelovarskih pisaca?

Da, svakako. Svi oni koji žele to pratiti, čitati ili istraživati mogu potražiti i online našu Bjelovarijanu, zavičajnu zbirku koja je digitalizirana. Nalaze se tu književna djela Gorana Tribusona, Željka Sabola, Mirka Sabolovića, Krste Špoljara, Mate Lovraka, Milana Taritaša, Đure Sudete, Ivana Dončevića, Slavka Kolara i mnogih drugih književnika. 

Koji su najčitaniji naslovi u 2020. godini?

Najčitanija slikovnica je Vuk koji je htio obići svijet, O. Lallemande, od dječjih knjiga Maša i gostii drugi naslovi iz te serije naše poznate književnice Sanje Pilić, a od stranih autora Jeff Kinney i njegov popularni Gregov dnevnik. Odraslima je na prvom mjestu Goran Tribuson i njegova najnovija knjiga Otac od bronce, a od stranih i dalje je na vodećem mjestu Elena Ferrante i njena Genijalna prijateljica.

Koje su vam omiljene knjige?

Ako krećemo od djetinjstva, jer ljubav prema knjizi i čitanju naslijedila sam od svoje mame koja mi je čitala kao maloj, kupovala mi slikovnice, a najdraže su mi bile one o djevojčici Maji i njenom bratu Miši. Kasnije sam uživala u Družbi Pere Kvržice i Pipi Dugoj Čarapi, a imala sam i sve knjige koje su se kupovale za lektiru pojedinih razreda, neke imam još i danas. Kasnije mi je Galeb Jonathan Livingston i slične poetične knjige koje su širile moje snove bile glavne. Voljela sam čitati biografije umjetnika, npr. Picassa, Dalia, Mahatme Gandhia, čitala sam Simone de Beauvoir i sve što mi je došlo pod ruku i privuklo moju pažnju. Sada isto prolistam sve novo što dođe u knjižnicu, osobito slikovnice, a u posljednje vrijeme za svoje zadovoljstvo čitam kao što sam već rekla domaću književnost. Možda bi trebala ovdje reći kako nisu sve knjige super i neće vas oduševiti istom mjerom. Neke će vam biti i dosadne i vaše je pravo da ih ne čitate. Na svijetu ima toliko krasnih knjiga da ne treba trošiti vrijeme na one koje vam ne legnu, ne razumijete ih ili vas nisu dotakle.

Kojih pet knjiga biste preporučili mladima?

Mladima?

  1. Roald Dahl: Matilda – jedan od klasika dječje književnosti priča je o neobičnoj i pametnoj djevojčici koja voli čitati, ali ima i neke nadnaravne moći.
  2. Dnevnik Ane Frank – ako već niste, svakako, jer je to jedna od najiskrenijih knjiga, govori o vremenu koje se ni u kojem obliku ne bi trebalo ponoviti.
  3. Fabrio Geda: U moru žive krokodili – priča našeg vremena, istinita priča o dječaku migrantu, jer trebamo osvijestiti sebe i svoj život, važni smo zbog onoga što činimo.
  4. Nena Lončar: Sve o Evi – humoristični roman o sukobu i povezanosti dvije sestre, o ljubavi između mladih ljudi
  5. Jasminka Tihi-Stepanić: Ljeto na jezeru Čiču – bavi se problematikom odrastanja u suvremenom svijetu koji pred djecu i mlade stavlja brojne probleme i izazove kojima često nisu dorasli.

Autor teksta Luciano Bosanac