Sisak, 20. 10. 2021
Dragi moj Željko,
o tebi nikada ne napisah priču, a ni pjesmu. O tebi, s kojim počinjem i završavam dan, s kojim se svađam i mirim, koji me vozi na posao i vraća kući, o tebi ne mogu odabrati prave riječi, ni za pjesmu, a ni za priču.
Znam, tebi je dovoljno da jednostavno kažem: „Volim te.“ Ti s tom rečenicom podrazumijevaš sve što se na ljubav odnosi. No, ja bih danas o tome što mi značiš nešto malo više rekla.
Ti si potok, podmlađuješ me i osvježavaš.
Ti si šuma, smiruješ me i obnavljaš.
Ti si vatra, ljutiš me i griješ.
Ti si stablo na koje se oslanjam i njegov hlad u koji se sklanjam.
I silno ti želim reći, tako da budem sigurna da znaš, zahvalna sam ti za svaku jutarnju kavu koju za nas skuhaš. Za ruže koje za mene i u listopadu doneseš iz vrta. Zahvalna sam ti kada na sve moje ludosti kažeš, to je naš život, i tako svima začepiš usta.
A iznad svega želim da znaš, zahvalna sam ti što s tobom tuge lakše brojim.
Nadam se da ti je sad jasno zašto tebe, s kojim umjesto molitve zaplešem u rana jutra i plesom se narugam svakoj nevolji, ne želim, ni pričom ni pjesmom, uokviriti i zarobiti.
Znaš, nedavno sam pročitala da je za dobru priču potrebna jedna do deset godina pa nešto mislim, ako ju ipak sad počnem pisati, možda stignem završiti do nekog novog rođendana.
Čini mi se da, sad na kraju, zazvučah pomalo tužno i patetično. To je stoga, samo da znaš, što sam kroz prozor pogledala i vidjela da je jesen stigla i da je zima blizu.
SRETAN TI ROĐENDAN
VOLI TE TVOJA ŽENA LJILJANA
Rad nastao za vrijeme Literarne radionice Pišem ti pismo koju je za ciljnu skupinu 54+ u studenome 2021. vodila Snježana Berak.
Moderator radionice Antonija Putić.