Autor fotografije: Elena Zaucke
Talentiranost, uspješnost i skromnost odlike su velike šibenske zvijezde koju slava nije promijenila. Prvi veliki film snimio je već tijekom studija na Akademiji dramskih umjetnosti. Riječ je o svima poznatom filmu „Karaula“ u kojem je svojom glumom osvojio javnost. Povukao se s domaće scene i otišao u Njemačku. Toni Gojanović glumac je koji je iznimno cijenjen kod nas, ali i u inozemstvu. Uz kazališnu, sagradio je i filmsku internacionalnu karijeru. Na britanskom Channel 4ove se godine emitirala prva sezona krimi-serije „Before We Die“ u kojoj Toni ima jednu od glavnih uloga. Možemo ga pratiti u seriji Uspjehna streamingservisu HBO. Glumi u filmu Sixth Buskoji ima svjetsku premijeru 20. studenoga 2021. U razgovoru koji slijedi možete bolje upoznati glumca Tonia Gojanovića i otkriti kako on gleda na glumu, kako je glumiti u inozemstvu te kako kao glumac radi na sebi.
Je li gluma posao ili poziv?
Gluma može biti oboje. Naš posao je zaista poseban. Ljudi koji se ne bave ovim poslom rijetko mogu razumjeti sve što on nosi sa sobom. Iz te perspektive doista možemo reći da je gluma poziv. Mi taj posao radimo i kada ne radimo. Živimo s tim poslom. Glumac se stalno preispituje i radi na sebi, bez obzira na to radi li trenutno na nekom projektu. Proces samopropitivanja i samousavršavanja traje svakoga dana.
Nakon velikog hita Karaulemaknuli ste se s domaće scene i otišli u Njemačku. Što ste radili na početku? Kako ste došli do prvih uloga?
Kada sam došao u Njemačku, najnormalnije sam se prijavio na audicije u kazalištu. Ne znam koliko smo svjesni kolika je konkurencija vani. Dobijete drugu perspektivu na tu profesiju tek kada dođete tamo na audicije i vidite tu količinu glumaca koji su svi sjajni i svi izgledaju otprilike kao vi.
Nakon Akademije ste relativno mladi otišli u inozemstvo. Biste li preporučili mladim ljudima koji misle da u Hrvatskoj nemaju dobre prilike odu van? Ima li vani više prilika za posao? Puno se snima i čini se kao da nikad nije bilo toliko prilika i koprodukcija kao danas.
Da, to se dogodilo zadnjih godina kada su streamingservisi preuzeli vodstvo. Sve je manja uloga filma i sve se više gledaju serije. Ljudi gledaju sadržaje putem interneta i streamingservisa kod kuće. Više se ne čeka po tjedan dana da izađe nova epizoda, nego gledamo cijelu sezonu u dva dana. Navike gledatelja su se potpuno promijenile. Količina streamingservisa i količina sadržaja koju oni moraju izbacivati dovela je do hiperprodukcije. Strašno se puno snima svugdje. Mogućnosti su svugdje, ali se ne usuđujem davati nikome savjet jer je moje iskustvo da nema pravila. Svi znamo otprilike što bi trebalo – naći agenta, imati profil na internetu i sl. Iz osobnog iskustva znam da poslovi dolaze raznim kanalima i ljudi ih dobivaju mimo pravila.
Koliko je važno znanje stranih jezika?
Imao sam sreću glumiti na tri jezika. Naravno da je bitno znanje jezika. Naša profesija je povezana s jezikom. Jezik je sredstvo komunikacije. Jedna je stvar znati komunicirati na jeziku, a druga je stvar poznavati jezik suštinski tako da možete prenijeti emociju, da razumijete mentalitet, bit, melodiju, ritam jezika.
Imate li jezične savjetnike koji Vam pomažu u pripremanju uloga na stranim jezicima?
Različito je ako govorimo o filmu i kazalištu. Meni je njemački kao drugi materinji jezik. No, kako nisam studirao u Njemačkoj, kazalište mi je pomoglo angažirajući jednu profesoricu koja je radila sa mnom na izgovoru jer govor na sceni ima neke posebnosti i zahtijeva nešto drugo nego govor ispred kamere.
Glumite u seriji Before We Diekoja je ove godine emitirana na britanskom Channel 4. Vaš lik je Davor Mimica koji je vođa mafijaške obitelji hrvatskih korijena. Koliko ste dugo pripremali tu ulogu?
U cijeli projekt ušao sam relativno kasno tako da nije bilo vremena za pripremu koliko sam želio. To često bude tako, ali kada dobijete ulogu, bitno je iskoristiti svaki trenutak da biste se pripremili. Važno je čitati scenarij iznova, iznova i iznova. Svaka uloga nosi neke posebnosti i izazove kojima se morate prilagoditi. Bitno je da glumac radi na sebi da bi u trenutku kada dobije ulogu bio spreman.
Što je Vama broj jedan kad kažete rad na sebi, na čemu Vi trenutno najviše radite?
Nema jednog jedinstvenog odgovora. Mi upijamo iz života. Svi sadržaji kojima se izlažemo, knjige, filmovi, kazalište, druženja, gledanje drugih kolega kako rade, ali iz zanatske perspektive. Uzet ću za primjer gledanje filma. Glumac ili glumica u filmu nas oduševi i emotivno dotakne te plačemo, smijemo se ili suosjećamo. To je perspektiva gledatelja. Perspektiva glumca je otići korak dalje i analizirati i shvatiti što taj glumac ili glumica točno radi kako bi u gledatelju izazvao reakciju.
Imate li neki posebno drag trenutak sa seta?
Često je zadnja klapa jako emotivna. Pogotovo ako se radi o većoj ulozi. Vi s tim ljudima živite tjednima ili mjesecima. Navečer nakon snimanja sjednete i upoznate ih jako dobro. Toliko da oni postanu kao vaša obitelj i prijatelji. Zadnja klapa najčešće znači oproštaj i pozdrav toj ulozi i svemu onome što ste nosili u sebi tih mjeseci. Zadnja klapa je za mene uvijek emotivan trenutak.
Što nikad ne biste napravili za ulogu?
Nisam za to da bi za ulogu trebali napraviti sve. Mislim da svako za sebe treba znati što je za njega prihvatljivo, a što ne. Za mene su upitne stvari koje bi išle primjerice protiv mojega zdravlja, tipa ekstremno se udebljati ili ekstremno smršavjeti. Poštujem glumce koji su spremni na tu predanost, ali za mene bi to morao biti poseban projekt i posebne okolnosti da bih pristao. Također, ako je priča koja se želi prikazati neka vrsta političke propagande ili svjetonazora koji ja ne dijelim, onda o tome trebam razmisliti. Ne govorim o ulozi npr. kriminalca, ubojice ili Hitlera, nego o tonu cijele priče. Mi smo stvaratelji, umjetnici i također imamo jednu vrstu odgovornosti i trebamo toga biti svjesni.
Toni Gojanović pobliže nas je upoznao sa svojim zanimanjem. Po njegovim riječima vidimo koliko ima iskustva i koliko svoj posao profesionalno obavlja, ali i voli. Očito je da je za njega gluma posao, ali doista i poziv. Talent, rad i trud doveli su ga do uspjeha, a sigurni smo da u budućnosti od njega možemo očekivati još mnogo toga.
Intervju s Toniem Gojanović kreiran je prema sadržaju o kojem se razgovaralo na Glumačkoj radionici Ton? Ide! Kamera? Ide! Akcija! koju je u okviru projekta Kulturnjak.hr moderirala Antonija Putić 25.6.2021.
Kulturnjak.hr projekt je čiji je nositelj udruga Impress (www.udruga-impress.hr) s partnerom Centrom za razvoj osobnih kompetencija i zaštitu ljudskih prava (https://crok.hr) . Ukupan iznos projekta je 491.008,00 kn. Europska unija je u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020. iz Europskog socijalnog fonda sufinancirala iznos od 417.356,80 kn.
Autor teksta: Anamarija Lovrić
Autor fotografije: Elena Zaucke