Venecijanski filmski festival ili punim nazivom Mostra Internazionale d’Arte Cinematografica najstariji je filmski festival. Prvi put je održan 1932. na terasi hotela Excelsior na Lidu, u sklopu 18. venecijanskog bijenala. Festival je, kao dio Bijenala u Veneciji, ustanovio grof Giovanni Volpi 1932. godine. Sposobni poduzetnik i političar, jedan od najbogatijih ljudi u Italiji, ljubav prema filmu prenio je i na unuku, Marinu Cicogna, slavnu talijansku filmsku producenticu koja je u bogatoj karijeri producirala niz filmova, uključujući i slavni film Belle de Jour čiju režiju potpisuje veliki Luis Buñel. Film je nagrađen i na Venecijanskom filmskom festivalu nagradom Zlatni lav 1967. godine, a sama Marina Cicogna postala je zaštitni znak Festivala i najuspješnija žena talijanskog filma.
Venecijanski bijenale ili Bijenale u Veneciji (talijanski La Biennale di Venezia) naziv je za prestižne međunarodne umjetničke manifestacije (izložbe i festivali) u Veneciji, na kojima se redovito predstavlja i promiče suvremena umjetnost i trendovi različitih umjetničkih područja (likovna umjetnost, glazba, film, kazalište, arhitektura, ples).
Bijenale se isprva razvio iz likovne izložbe koja je pokrenuta 1895., pod imenom Međunarodna umjetnička izložba u Veneciji. Tijekom godina razvili su se i drugi projekti koji imaju isti cilj – promociju umjetnosti. U okviru Bijenala tako se danas održava Međunarodni festival suvremene glazbe, Međunarodna filmska smotra, Međunarodni kazališni festival, Međunarodna smotra arhitekture i Međunarodni festival suvremenoga plesa.
Prvi film koji je prikazan bio je Dr Jekyll and Mr Hyde Roubena Mamouliana, a tu su još bili i filmovi Franka Capre, Jamesa Whalea i Aleksandra Dovzenka.
Festival je ponovno održan tek 1934., kada su u konkurenciji bili filmovi iz 19 zemalja, a pratilo ga je 300 akreditiranih novinara.
Od 1932. do 1942. godine glavna festivalska nagrada Zlatni lav nosila je ime Mussolinijev pehar (Coppa Mussolini), po tadašnjem talijanskom fašističkom premijeru Benitu Mussoliniju. Nagrada je potom dobila ime Zlatni lav 1949. godine, a prvo priznanje pripalo je francuskom filmu Manon.
Status natjecateljskoga festivala A kategorije dodijelio mu je 1951. FIAPF (Međunarodna federacija udruga filmskih producenata). Venecijanski filmski festival nije se održavao 1943. – 1946., 1973. i 1977. – 1978., a 1969. – 1972., 1974. – 1976. i 1979. nije bio natjecateljskoga karaktera.
Glavna je nagrada Zlatni lav (Leone dʼoro) koja se dodjeljuje najboljemu filmu (isprva naziva Lav sv. Marka). Važnije su nagrade još Srebrni lav (najboljemu redatelju), Velika nagrada žirija (Grand prix) i Posebna nagrada žirija za film, Volpijev pehar (Coppa Volpi) najboljemu glumcu i glumici, nagrade Osella za tehnički doprinos, kameru i scenarij, kao i nagrade u programima Horizonti i Dani autora.
La Mostra je, uz festivale u Canessu i Berlinu, jedan od glavnih filmskih festivala u Europi.
Autor teksta: Antonija Putić
Autor fotografija: Antonija Putić
