Suvenirnica i galerija Bjelovar dobro je znano mjesto za sve ljubitelje umjetnosti u gradu Bjelovaru. Ali i za umjetnike koji u prostoru galerije sudjeluju na slikarskim tečajevima, imaju izložbe i prodaju svoje radove. Vlasnica Ana Kovačić od 2007. godine uspješno plovi tržištem umjetnina koje neovisno o finacijskoj krizi uvijek ima kupaca. Voditi ovako jedinstven prostor traži puno spretnosti, ali i istančan ukus za lijepo, oko za detalje i ljubav prema umjetnosti. Sve su to karakteristike koje ima i Ana Kovačić, a kojoj se upravo zbog toga uvijek rado vraćaju umjetnici i zaljubljenici u umjetnost.
Kako ste se odlučili otvoriti Galeriju Bjelovar?
Neplanirano i svakako na iznenađenje moje obitelji i prijatelja. Daleke 2007. godine odlučila sam otići iz mojega dotadašnjeg radnog okruženja. Kada vam se stvari počnu ne sviđati… ili ih prihvatite ili ih pokušate mijenjati… ili odete. Ja sam otišla. Zahvalna sam na svemu što sam naučila, ali bilo je vrijeme za krenuti dalje.
U suradnji s kolegicom koja se bavila uokvirivanjem slika otvorila sam Atelje A&A. Bio je to izlet u nepoznato. Neplniran, ali dobrodošao. O likovnom izražavanju sam tada znala vrlo malo ili ništa. Međutim, trgovački i komercijalni duh, talent za komunikaciju odradili su svoje i sve je nekako krenulo.
S vremenom sam se osamostalila, uvela dodatne djelatnosti tako da u umjetničkom miljeu radim već, eto, gotovo 15 godina.
Od koga ste učili o umjetnosti na samom početku?
O slikarskoj umjetnosti učila sam u hodu dok sam rješavala egzistencijska pitanja pridošlice u realni sektor; papirologiju, računovodstvo, pravne propise…
Moj dotadašnji rad u komercijalnim vodama; ugovaranja, pregovaranja, istraživanje tržišta, komunikacija i korespodencija unutar trovačkoga miljea – sve to bilo mi je od velike, ako ne i presudne važnosti kod održivosti poslovanja u tercijarnoj djelatnosti kao što je umjetnost.
U rasprave ili zaključke vezane uz bilo koji vid likovne umjetnosti nisam se upuštala “niti mrtva”, već sam pozorno slušala diskusije i razmjene mišljenja onih koji su znali.
Moram priznati da je Gospodin na moj put uvijek u pravom trenutku dovodio ljude koji su mi htjeli pomoći, a isto tako i znali.
Katkad sam se osjećala kao Alisa u zemlji čudesa ili pak Bambi, ali vrijeme, upornost i rad trasirali su put do ovamo.
Nisu to bili jednostavni dani, ali poučni svakako jesu.
Od kada vodite Galeriju Bjelovar?
Vođenjem galerije bavim se od spomenute 2007. godine, ali u ono vrijeme bio je to Atelje A&A. Sada je Galerija Bjelovar koja ima puno bogatiju ponudu, novi prostor, dodatne aktivnosti.
Koja je prva slika koju ste prodali?
Zatekli ste me s pitanjem. Voljela bih da je drukčije, ali zaista se ne sjećam.
Tko su umjetnici čije radove imate u galeriji?
Ponudu najčešće formira potražnja iako dugogodišnji trgovci kažu da ponuda formira klijentelu, dakle kupce.
Prema mojem iskustvu, istina je u kombinaciji navedenoga. Konkretno, u ponudi imam radove akademskih slikara, slikara amatera, kao i umjetnika šireg spektra djelovanja, keramičare, kipare. Nađe se tu oslikane svile, Croatinih kravata, ukrasnih lampi, staklenih skulptura, nakita od inoxa itd.
Grafike poznatih slikara u principu ne preferiram iako su prodajni artikli i kupci ih rado traže i kupuju. Trenutačno u ponudi imam Berbera, Murtića, Adamovića, Pricu…
Tko najčešće kupuje slike?
Prijašnjih godina posjetitelji galerije puno su više kupovali za sebe. Danas je prodaja umjetnina više orijentirana na zajedničke kupnje unutar nekog kolektiva, a u prigodi odlaska u mirovinu, rođendana itd. Trend kupnje slika kao vjenčanih poklona zapravo stalno varira i nema neki prepoznatljiv ritam.
Što se trenutačno najviše traži?
Malo neobično, ali trenutačno ima najviše narudžbi za izradu portreta, veduta i ostalih motiva u tehnikama ulja na platnu, akrila i suhe pastele. S obzirom na to o kojem se motivu i tehnici radi, kontaktiram slikare za koje se odlučim i dogovaram tehničke detalje. Unutar ponuđenog u samoj galeriji, kupci se rado odlučuju za radove Goranke Pliteo, Olene Sokolovske, Tanje Albreht.
Prate li Bjelovarčani trednove?
Trend koji ja uočavam jest trend modernijih motiva apstraktnoga i ekspresionističkoga izražavanja. Realizam i hiperrealizam manje se traže i uglavnom su mu skloni posjetitelji starije populacije. Što se tiče uokvirenja samih radova, zapažam sklonost bijelim nijansama, nijansama slonove kosti te okvirima nenametljivoga dizajna s diskretnijim koloritom.
Koji je najskuplji autor čije radove imate u galeriji?
Trenutačno su to radovi naive na staklu, poznatog podravskog slikara.
Kako odabirete autore s kojima surađujete?
Katkad je to sugestija posjetitelja, katkad osobna sklonost, katkad, ali vrlo rijetko, trendovi. Vrlo često uzmem u prodaju i radove dugogodišnjih polaznika tečajeva slikanja i crtanja, uglavnom učenika prof. Zorana Homena, ali isto tako i mladih, neafirmiranih akademskih slikara.
Želim napomenuti da galerija radi u kontinuitetu duži niz godina zahvaljujući pretežno uslugama koje pruža, a u puno manjoj mjeri umjetninama koje prodaje.
Tečajevi crtaranja i slikanja, organiziranje likovnih i kiparskih kolonija, oslikavanje velikih uskrsnih pisanica te uokvirivanje slika i umjetnina održavaju poslovanje galerije.
Imate li strane umjetnike u galeriji?
Ne. Osobno ne raspolažem dovoljnim znanjem niti poznavanjem tokova kolanja umjetnina stranih autora tako da se u tome ni ne pokušavam dokazivati.
Jedno vrijeme imala sam u ponudi radove Bosansko hercegovačkoga slikara Tome Hrgote. Radovi su ocijenjeni vrlo visokim ocjenama ljudi iz struke, međutim ne mogu se pohvaliti financijskim rezultatima suradnje.
Mora li se rad svidjeti vama osobno da biste ga izložili?
Možda će vas moj odgovor iznenaditi i vjerujem da nije previše profesionalan, ali dopuštam si tu komociju privatnog vlasništva.
Rad mi se ne mora svidjeti iako mora imati određenu umjetnički vrijednost, ali mi se mora svidjeti energija, osobnost i stav umjetnika.
Loša međusobna energija – loš posao.
I po cijenu da se odreknem dobre zarade, važan mi je i presudan odnos s umjetnikom. Jednako tako prihvaćam da netko od umjetnika ne želi surađivati sa mnom iz njima znanih razloga koje ja poštujem.
Volite li više modernu umjetnost ili klasike?
Volim i visoko cijenim radove gospođe Olene Sokolovski, ukrajinske slikarice koja živi i radi u Zagrebu. Recimo da je to modernije izražavanje. Volim nevjerojatnu vjerodostojnost radova gospodina Zorana Homena, a dragi su mi i akvareli Goranke Politeo.
Volim radove Ivana Novačića, slikara amatera iz Grubišnog polja s kojim surađujem dugi niz godina.
Ako mi se nešto svidi oku i budi tople emocije, onda je to to.
Koji dio svojega posla najviše volite?
Volim pokretati nove stvari, osmišljavati svoje projekte, dopunjavati već poznate projekte koje je pokrenuo netko drugi. Uživam i u radosti stvaranja polaznika tečaja crtanja i slikanja.
Vesele me slikari i kipari na našim kolonijama. Vesele me svakodnevna nova poznanstva koja mi ovaj posao omogućuje, a u konačnici veseli me i komocija da radim što želim, s kime želim i koliko želim.
Danas se u Galeriji Bjelovar okupljaju mnogobrojni umjetnici, organizirate radionice, izložbe, prostor odiše kulturom.
Do sada su organizirane tri velike izložbe. Prva izložba bila je, čini mi se, 2009. godine. Bila je to izložba polaznika tečaja crtanja i slikanja Ateljea A&A i škole slikanja “Paleta” Koprivnica i Zagreb, a u suradnji sa slikarom Ivanom Lovreković.
Druga izložba bila je autorska izložba slikarice Edit Glavurtić i nosila je ime “Vrijeme anđela!”
Treća izložba bila je 2018. godine. Tom izložbom obilježila sam deset godina svojega rada u umjetničkom miljeu te deset godina organiziranog, aktivnog, kontinuiranog amateskog slikanja u gradu Bjelovaru.
Svoje radove izložili su očima Bjelovarčana i slikari predavači i dugogodišnji polaznici tečaja.
Tko je vaš najdraži slikar?
Na to pitanje nije jednostavno odgovoriti. Toliko je ljepote u likovnom izražavanju da je jednostavno grijeh spomenuti bilo koje ime, ali recimo ovako; anđeli Edit Glavurtić, kukurjek gospođe Dragice Cvek, vrtna raskoš Danka Merina, konji Olene Sokolovske i Darka Jovanovića, stavice Zorana Homena, ambijent Jadranka Ferka, ljepota bakra Valerije Mrkobrad, nestašnost anđela Irene Zeiner, blagost i prozračnost akvarela Goranke Politeo… I još bezbroj, bezbroj ljepota.
Čije radove imate kod kuće na zidu?
Dakle redom: Darko Jovanović, Nena Fišer, Novačić, Homen, Žinjić. Najviše radova imam od jednoga mladog slikara koji je na žalost odlučio više ne slikati i trenutačno se bavi fotografijom, a to je Simon Glavica.
Kako odabrati sliku za nekoga? Na što treba obratiti pozornost?
Pretpostavka je da uglavnom poznajemo osobu kojoj poklanjamo. Dakle, prizvati u sjećanje interijer doma ili radnoga mjesta osobe kojoj poklanjamo te naš poklon pokušati uskladiti s postojećim ozračjem. Drugo polazište je da poklonimo ono što se sviđa nama.
Dugi niz godina radionice u galeriji vodi prof. Zoran Homen koji slovi za jednoga od najboljih slikara realizma. Kako je došlo do suradnje?
Poznata bjelovarska slikarica Ana Lukić spomenula je u razgovoru kako u Križevcima imaju tečajeve slikanja koje vodi jedan vrhunski slikar…
Bilo je to dovoljno da sjednem u auto i put Križevaca…
Suradnja traje u kontinuitetu više od deset godina.
Osim prof. Homena, kroz sve ovo vrijeme tečejeve su vodili i brojni drugi slikari: Mato Gereci iz Garešnice, Darko Lukić, Ivana Barišić Tomšić, Valerija Mrkobrad. Goranka Politeo, Olena Sokolovska, Vjekoslav Horvat i naravno prof. Miroslav Brletić s kojim suradnja traje dugi niz godina.
Meni su ta poznanstva dragocijena jednako kao i znanje koje sam “u hodu polovila”.
Jeste li se i Vi okušali u slikanju? Imate li taj talent?
Nisam se okušala u slikanju i nemam talent za slikanje. Prof. Homen kaže da svatko tko želi može naučiti slikati, ali mislim da sam ja dokaz da to možda i nije baš tako.
Kažu da dobro pjevam, dosta dobro i pišem, ali likovnost je nažalost nula bodova.
U galeriji rado predstavljate i radove mladih autora. Za neke od njih je to prvi susret s prodajom vlastitih radova.
Točno. Rado uzimam u prodaju radove mladih umjetnika. Trenutačno imam u prodaji radove Petre Šabić, naše Bjelovarčanke koja je također bila polaznica tečaja, a sada se vratila kao slikarica koja je završila Likovnu akademiju u Zagrebu i svoje radove izlaže i prodaje u galeriji u kojoj je krenula na tečaj kao srednjoškolka. Jako sam ponosna na ovaj divan krug života i umjetnosti.
Autor teksta: Antonija Putić
Autor fotografija: Antonija Putić