Greta Gardner, pravim imenom Ivana Benko, rođena je u Čakovcu, gdje je odrastala uz baku i djeda koji su bili dizajneri i krojači i od kojih je naslijedila istančan ukus za modu. Djed se amaterski bavio i analognom fotografijom, a tu ljubav prenio je i na Gretu koja je danas jedna od najpoznatijih pin up modela, ali i autorica mnogobrojnih fotografija. Njezine radove na društvenim mrežama prati gotovo 200 000 ljudi, a uspješnu karijeru modela gradi više od 15 godina. Zbog ljubavi prema glumicama i estetici zlatnog Hollywooda koji i danas čine osnovu njezina imidža, uzima pseudonim Greta Gardner, a osim samog modelinga, Greta je i diplomirana profesorica povijesti, stilistica i stručnjakinja za digitalni marketing.
Kada si i gdje si se počela baviti modom i modelingom?
Modelingom se bavim od svoje 14 te godine, kada sam se upisala u agenciju na nagovor frendice.
Danas je tvoj posao usko vezan uz društvene mreže.
Da, društvene mreže su osnova mojega posla. S društvenim mrežama krenula sam otprilike kada sam imala 18 godina; tadašnji My Space i Deviant Art su me dosta probili te sam tako počela stvarati bazu followera za Instagram i My Space. Osim vlastitih profila na Instagramu i Facebooku, radim i za druge klijente, također fotkam, snimam, editiram, radim kampanje… velika lepeza raznih poslova koji do prije koju godinu još nisu postojali.
Kod nas se još uvijek na posao influencerice gleda kao na nešto loše. Što misliš zašto je tome tako?
Pa mislim da su kod nas ljudi pomalo zavidni i ogorčeni. Ljudi smatraju taj posao laganim i glamuroznim, a zapravo to je jako puno truda, znanja, skillova i odricanja, barem u mojem slučaju. Ja nisam imala veza, bogate ili slavne veze, roditelje… Sama sam morala sve stvarati. Kod nas ljudi često fanatično štuju i prate neke javne i polujavne ličnosti ili čak starlete, a eto influenceri, posebno oni vrijedni, samostalni i kreativni su niš’ koristi. Doduše, i meni idu na živce influenceri s lošim sadržajem koji svaki dan reklamiraju nešto drugo, niti imaju izgrađen stil i stav. Meni nije baš korektno jedan dan reklamirati iPhone, a drugi dan Samsung telefone. Ili se jedan dan kunu u jednu kremu, a drugi dan hvale neku drugog branda. Šteta što brandovi i agencije baš ne vode brigu o tome i ne odvajaju žito od kukolja. Nadam se da će se i to promijeniti. Koliko vidim, neki ni ne prate lažne followere i lajkove kod nekih čak i dosta poznatih i razvikanih influencera.
Što te privuklo fotografiji?
Moj je djed bio krojač i dizajner, no amaterski se bavio analognom fotografijom te je čak i sam razvijao fotografije. Ja sam odrasla okružena njegovim fotografijama i još kao mala djevojčica sam fotkala “idiotom” te analognim fotićem od djeda.
Fotografija i moda su me oduvijek privlačile, no za veći korak u svijet fotografije odlučila sam se jer sam željela sama raditi fotografije i kampanje, kako za sebe tako i za druge. Kako su me brandovi sve češće tražili suradnje, ovisila sam o drugim fotografima. Dobri fotografi naplatili bi ponekad i veći honorar pa mi od budžeta branda s kojim bi surađivala nije ostalo puno. Doduše, razumijem to i ako brand plati veću cifru, uvijek rado uzmem tim stilista, fotografa i make up artista, čisto da meni bude lakše kao modelu i producentu projekta. Cijenim tuđi rad, posebno ako je kvalitetan. Ali brojni fotografi me nisu zadovoljili dostavljenim materijalima, klijenti nisu bili zadovoljni, nisu imali vremena čekati materijale. Ne osuđujem ih, ali naporno je bilo čekati dvije nužne fotke po tri mjeseca i više, često bih dobila fotografiju glave ili portreta, a fokus je bio na haljini ili obrnuto. Neki su bili jako neugodni, dolazili bi pripiti na fotkanja, ponašali se kao da se zezamo, pokušavali flertovati sa mnom. To su sve jako neugodne situacije jer ti kao mladi model ovisiš o njima. Od nekih ni dan danas nisam dobila fotografije. To nije OK. Zato sam sama odlučila brusiti skill te kreativu i zadržati jake živce uz veliku podršku i pomoć supruga koji je i sam kreativac medijskog obrazovanja, grafički dizajner i ima dosta iskustva u fotografiji.
Može li mobitel biti konkurencija aparatu?
Može, posebno današnje generacije mobitela. Ako osoba ima smisla i talenta, sve je moguće. Bitna je priča koju želimo ispričati.
Što treba imati u foto-torbi?
Ja uvijek nosim 2/3 objektiva, blic (iako radije volim raditi s prirodnim svjetlom, te isto sama izvući u postprodukciji) i fotić. Naravno, nekoliko praznih grafičkih kartica, punjač za baterije i dvije baterije koje po potrebi mijenjam.
Koju kameru sada koristiš?
Canon 6d mark 2.
Koja je iduća kamera koju planiraš kupiti?
Canon EOS ili Sony mirrorles su mi prioriteti za sljedeću godinu; zbog praktičnosti, ali i zbog lakoće snimanja videa.
Znaš li koliko vrijedi oprema koju koristiš?
Puno, haha!
Koje programe za obradu fotografije koristiš?
Koristim Adobe Photoshop te Lightroom za obradu fotografije te Premiere za obradu videa. U zadnje vrijeme proučavam Capture One.
Koliko su fotografije koje objaviš dorađene?
Fotografije uvijek fotkam u RAW formatu, nakon toga ih pregledam na fotiću te ih prebacim i selektiram favorite. Nakon toga ih manualno obrađujem u Adobe Photoshopu, te na kraju podešavam color grading u Lightroomu. Ponekad koristim kupljene, a ponekad svoje presete i filtere. Obrada ovisi o vrsti fotke; ako je portret ili close up, moram je obrađivati i “čistiti” puno duže.
Često se zna dogoditi da se mjesta na fotografijama i u stvarnosti jako razliku jer fotografi previse koriste alate za obradu. Gdje je granica koju ne bi trebali prijeći?
Osobno nisam baš fan obrade fotografija putem mobilnih aplikacija; lica često budu bez teksture i izgledaju prespeglano. Photoshop smatram začinom. Svaki začin je u malim količinama dobar, ali ako pretjeramo, jelo će biti odvratno. Jednako je tako i s fotkama, zapravo fotka mora izgledati čisto i profesionalno, a da pritom ni ne primijetimo da je na njoj dugo rađeno.
Koliko su ti važne društvene mreže?
Vrlo su mi važne isključivo zbog posla i interesa. Privatno mi ne znače puno, poslovno da.
Koliko si aktivna, odgovaraš li na poruke?
Da, dva do tri puta dnevno provjeravam poruke na svojim javnim profilima, profilima koje vodim i e-mailove. Ako radim na nekom projektu, onda svakako puno više. Odgovaram na poruke i pitanja; jer moji su mi followeri i fanovi bitni. Ipak su mi podrška, no ako razgovori odu u osobnom smjeru i pitanja nemaju smisla, prekidam komunikaciju jer mi to previše crpi energiju.
Koliko ti treba da pripremiš post?
Ovisi o mojoj inspiraciji, ali i vrsti i cilju samog posta. Obično pripremam sve dan unaprijed.
Ima li dana kada uopće nisi na društvenim mrežama?
Pa baš i nema. Možda kad sam na plaži ili šećem šumom, tad ni ne nosim mobitel sa sobom ili ako je sa mnom, ugašen je. Ne nosim ga ni kad vježbam, osim ako slušam glazbu, no tada ugasim društvene mreže.
Dogodi li se da ponekad zaboraviš mobitel kod kuće? Vraćaš li se tad po njega?
Ovisi kamo idem. Jednom sam išla u shopping i primijetila sam da sam zaboravila mobitel kod kuće – nisam se vraćala po njega. No ako se idem s nekim naći ili imam neku obvezu stavljanja posta, čekam e-mail… Onda bih se definitivno vratila. Osobno imam dva mobitela. Jedan mi je za private, a drugi za poslovne stvari i društvene mreže.
Kako odabireš motive?
Pa nekako pazim da sve odgovara mojem feedu. Volim pastelne boje, nježno, plavo… No sad kako je jesen, morat ću staviti i pokoji jesenski motiv, makar ne volim baš ni jesen ni zimu.
Vraćaš li se istim motivima, mjestima, odjeći?
Ovisi, mislim da često neke iste motive provlačim kroz svoj profil. To mi je neka vrsta zaštitnih znakova.
Imaš li omiljeno godišnje doba kad fotkaš?
Proljeće! Sunce nije prejako, boje su divne, nebo plavo i sve cvate, a ja obožavam cvijeće, ali i gradove u proljeće.
Do čijeg mišljenja ti je stalo, tko ti je najbolji kritičar?
Do mišljenja mojih kolega i kolegica fotografa i nekih ljudi koji su me savjetovali. Bitno mi je i mišljenje mojega supruga s kojim puno radim i stvaram.
Kako se nosiš s tim da se u ovo pandemijsko vrijeme mora biti doma i samo doma?
Nisam uopće doma. Doduše, na početku nije bilo tako, ali sad se stalno muvamo, tragamo za novim lokacijama, starim dvorcima, vilama, parkovima… Proljeće i ljeto smo maksimalno iskoristili. Ne putujem kao prije, ali tražim nove i zanimljive lokacije u okolici, a suradnje i projekte dogovaram putem interneta. Ne znam kako će biti u zimi, ali nadam se da će biti suradnje s hotelima i resortima.
Nedavno su nakratko prestale raditi velike društvene mreže. Što si prvo pomislila?
Kad se to prvi put dogodilo 2019., jako sam se uspaničila jer zarađujem putem Instagramovih projekata, no ovaj put me nije to previše opteretilo. Ovaj lockdown i situacija su me naučili da živim za trenutak i manje se brinem. Volim internet i benefite istoga, no ako i to propadne, uvijek se može naći nešto drugo. Iako mislim da neće. Mogu samo doći nove i bolje mreže.
Koriste li mladi previše društvene mreže?
Vjerojatno, ako ih koriste za komentiranje na Facebooku, besmisleno scrollanje i čitanje nepotrebnih članaka, definitivno gube vrijeme. No u slučaju da su i sami kreatori, slušaju vrijedne tutorijale, uče i inspiriraju se, rade networking, društvene mreže nisu nimalo loša stvar.
Jesu li nas društvene mreže udaljile ili zbližile?
Teško pitanje. Mislim da su nas zbližile kao društvo, no moguće da su nas udaljile od nas samih. Treba naći vrijeme za sebe, bez interneta, za vježbu, meditaciju, zdrav san… i druženje s prijateljima i obitelji i uživo.
Što te može šokirati na društvenim mrežama?
Mislim da više ništa, posebno nakon ovih pandemijskih priča, članaka i komentara. I isključivanje iz mreža također potiče osjećaj izolacije i nepripadanja zajednici. Istina, danas su društvene mreže nužne, no moramo ih znati koristiti. Društvene mreže nisu nužno zlo; ja bih ih prije usporedila sa Svetim gralom, koji ako je u dobrim rukama, može napraviti čudo, a ako je u lošim, bit će više štete nego koristi.
Imaš li prijatelja koji uopće ne koriste društvene mreže?
Imam, da! Moj najbolji prijatelj iz studentskih dana, koji se odselio iz Hrvatske, nije na društvenim mrežama. Doduše, koristi WhatsApp pa se čujemo tako. Također, imam još nekoliko ljudi koji ih ne koriste ili ih jako slabo koriste. Jednostavno im društvene mreže ne trebaju. Da se ja ne bavim poslom kojim se bavim, ne znam ni sama bih bi bila toliko aktivna.
Koja ti je društvena mreža najdraža?
Instagram jer je pozitivna i kreativna platforma. Nakon toga TikTok, Facebook page i Facebook mi je zadnji. Na Facebooku su ljudi previše negativni i svadljivi.
Kako se nosiš s negativnim komentarima?
Ovisi o mojem raspoloženju, ponekad ih ignoriram, no ponekad “spustim”.
Gotovo da nema članka u novinama ispod kojeg nema ružnih komentara. Kako smanjiti govor mržnje na internetu?
Smirenim i objektivnim argumentom. U takvim situacijama treba znati zadržati ego i ostati hladne glave, iza svojeg stava. Ja sam to dobro istrenirala. Naravno, uvijek postoji block i delete gumb. Ako ulazite u posao influencera ili modela koji se eksponira putem društvenih mreža, morate znati da ćete biti izloženi i pokojem negativnom komentaru.
Koje teme ne spominješ u postovima?
Na javnim profilima ne pišem o političkim temama. Na profilima imam doista šarolik krug ljudi. Ponekad mi se znalo dogoditi da su se isti čak i posvađali na mojem postu.
Koje su ti najdraže suradnje?
Ima ih mnogo. Posebno mi je draga suradnja s francuskim brandom Von50’s za koji nisam bila samo model, već i radila digitalni marketing i dio produkcije. Većina suradnja prođe bez problema i vrlo korektno; posebno ako su u pitanju brandovi i klijenti iz zapadne/sjeverne Europe i SAD-a.
Kako komunicirati s brendovima?
Za početak, dobro je imati svoj mini media kit koji im možete priložiti ako se oni jave vama ili se vi javite njima sa svojom ponudom i idejom. Ako ste početnik, dobro se javiti se brandu sam, upravo zato što nemate ništa za izgubiti, već dobiti. Ako nećete dobiti projekt, ostvarit ćete networking.
Puno si putovala i radila vani. Imaš li omiljene zemlje koje si posjetila?
Da, prošla sam cijelu Europu, bila sam u SAD-u i prebivala u Kini te Japanu. Japan mi je definitivno najdraža destinacija, a najviše volim raditi s Amerikancima i Britancima. Korektni su i dobro plate. Kod nas se još uvijek pokušavaju cjenkati i ne poštuju trud i rad. Ja samostalno napravim nešto na čemu bi u pravilu radio cijeli tim. I ispadne kvalitetnije te dobije veći reach.
Što misliš o golotinji na društvenim mrežama?
Osobno ne preferiram golotinju, mada bih s pokojom “sexy” fotkom ostvarila jako dobar reach, i to čak i kod žena.
Na svu sreću, dosta ljudi voli vintage i pin up stil, no kako je pin up poprilično atraktivan, često mi se javljaju muškarci s raznim ponudama i komentarima. Ako je kompliment lijep, nužno je zahvaliti, ali i prepoznati namjeru i čuvati svoju energiju jer se ljudi često “nakače”. Ne možete jednostavno sa svima biti dobri ili ići predetaljno u komunikaciju, iako je u pitanju i diskusija o nekom poslu, stilu… Dobro je imati spremljene i odgovore na najčešće postavljana pitanja; mene često pitaju o boji kose, frizurama, stilu, fotografiji itd. U slučaju da netko bude neugodan, nema smisla raspravljati, tad se uopće ne isplati odgovarati.
Autor teksta: Antonija Putić
Autor fotografija: privatni album Grete Gardner